Čuda su ptice koje ne priznaju grane, njihov let nije samo negacija gravitacije nego i prkos našem nespretnom jeziku. Nisu to ptice koje možeš imenovati , više sjenke što prolaze kroz treptaj oka, bljesak na rubu uma. Tko im vjeruje, ne zove ih imenom; on s njima diše, gradi gnijezda od krhotina svojih snova i…
Jedan anđeo sada nosi krila jer je svijet izgubio ravnotežu. Jer je čovjek, onaj koji nije smio biti pušten iz svoje tame, dobio slobodu. Slobodu da uništi, da razori sve što je sveto, da ugasi život kao što vjetar ugasi svijeću. Što je to dijete skrivilo, to nevino biće koje nije poznavalo grijeh? Što je…
Mali čovjek nije malen po duši, već po tijelu, dijete zarobljeno u omotaču tinejdžera, s umom beskrajnim poput galaksije. U njegovim očima plamti svjetlost, ne ona koja zasljepljuje, već ona koja nježno osvjetljava skrivene kutke života, gdje se ostali boje kročiti. Ta svjetlost ne blista tek zbog svoje ljepote ,ona je poput fenjera u dubokoj…
Povjerenje je nit od svjetlosti, gotovo nevidljiva, a opet napeta poput strune koja spaja dva svijeta. To nije stvar odluke, već trenutak , onaj kada pogled zaluta dalje od riječi, dublje od osmijeha, i osjeti nešto što riječi ne mogu obuhvatiti. Darovati nekome povjerenje znači predati mu nevidljivu kartu do najskrovitijih dijelova sebe, onih koji…
Kad pomislim na Božić iz djetinjstva, srce mi zadrhti, kao da se u tom trenutku otvara prolaz u neki paralelni svijet. Sjećam se tih dana kada je zrak bio oštar poput britve, a miris svježih kolača lebdio kućom poput nevidljivog pokrivača koji je obavijao sve živo. Ta kuća, ispunjena toplinom koja nije dolazila od vatre…
Mi smo dvije duše koje se vječno igraju skrivača sa svijetom, svijetom što ne pita i ne razumije. Ne treba ni razumjeti , ionako prečesto griješi kad pokušava. Ali mi, mi smo prozirni jedno drugome, kao staklo koje nema potrebe za refleksijom. Moj sin, pahulja koja nikada ne pada već lebdi, učitelj ljubavi što ne…
Ima dana kada je zrak toliko gust da me guši, kada me vlastita tišina zarobljava, prisiljavajući me da ostanem nijem. Riječi postaju beskorisne, prazne i nemoćne; svaka pokušava izreći nešto važno, a nijedna ne uspijeva. Ali onda, iz dubine tišine, dolazi zvuk , surov, iskren, razgolićen. Muzika. Nema tu laži. Gitare režu, paraju misli poput…
Božić je na pragu, a s njim dolazi i ono tiho, gotovo neizrecivo čekivanje nečega posebnoga , čuda, makar malenoga, nejasnoga oblika. Ne znamo točno što čekamo, ali osjećamo da bi se moglo dogoditi. Kao da zrak titra nekom nevidljivom melodijom, pun slutnje i nade, ispunjen svjetlucavim nitima koje nježno vežu naše snove s nečim…
Svi me osuđuju. Svakog dana, svaki pogled, svaka riječ nose skrivenu težinu presude. Kao da sam kriv samo zato što postojim, što se borim, što uopće dišem. Nitko se nikada nije zapitao kako mi je. Nitko nije zastao i pogledao iza maske koju nosim , maske osmijeha, tišine i neiscrpne snage. Kako se nosim sa…
