U svijetu koji je prepun filtera, perfekcije i stalnog pritiska da budemo “najbolja verzija sebe”, ponekad zaboravimo na važnost prirodnosti. Na važnost da se u društvu nekoga osjećamo slobodno i autentično, bez potrebe da se skrivamo iza “maske”.
Imamo vitalnu potrebu za čovjekom s kojim možemo biti prirodni. Za osobu pred kojom možemo skinuti sve slojeve društveno prihvatljivog ponašanja, zaustaviti unutarnji monolog o tome “što bi drugi rekli”, i jednostavno biti ono što jesmo.
Razgovor u kojem ne morate birati riječi, a možete se smijati i plakati u istom dahu.
Slobodu da budete trivijalni, da izgovorite glupost, bez straha da ćete naići na osuđujući pogled.
Mogućnost da podijelite svoje misli i osjećaje, bez potrebe za maskom koja skriva vaše pravo ja.
Ovaj osjećaj oslobođenja od “maske” nije luksuz, već nužnost za zdravo mentalno stanje. Stalna napetost i potreba da se kontroliramo u svakoj situaciji dovode do psihičkog iscrpljivanja. Trebamo imati prostor u kojem možemo biti “nenapet”, u kojem možemo opustiti um i pustiti da se prirodnost probije na površinu.
