Za njih koje vjetrovi lome,mrak sakriva,a one iznutra svijetle
Ako postoji jezik dublji od riječi, to je ženino postojanje. Ona nije samo čuvarica života, već sam izvor pulsiranja kojim svijet ostaje na okupu. Njezine ruke, ispucale od ljubavi i stvaralaštva, u svakom otisku nose priče koje nitko nije zapisao ,priče o noćima provedenim sa stisnutim dlanovima i jecajima što nestaju u tmini, o jutrima kada je svijet trebao kruh, a ona ga mijesila od svojih snova.
Njena snaga ne leži u savršenstvu, već u sposobnosti da bude i oluja i zaklon. Majka koja pjeva uspavanku dok joj se ruke tresu od umora. Seljanka čiji su koraci izbrazdali polja i sudbine. Učiteljica čiji pogled pali svjetionike u dječjim dušama. Svaka je od njih tkalja svjetova sastavljenih od strpljenja, nade i prkosa.
Ali žena je i ona koja se buni. Ona čiji glas razbija zidove šutnje, čiji bijes pali mostove prema starim lažima. Njene suze nisu znak slabosti, one su rijeke koje oblikuju nove obale, vode koje pronalaze put kroz stijenu, ma koliko tvrda bila. I dok joj svijet nameće svoja pravila, ona već pleše na njihovim ruševinama, noseći haljinu sašivenu od zvijezda i prkosa.
Poštovati ženu ne znači staviti je na tron. Znači prepoznati da je njezina nježnost oružje, da je njezina ranjivost izvor neiscrpne snage. Ona nije “slabiji spol”, ona je vatra koja ne gori, već grije. Plamen koji preživi sve oluje, ali i dalje titra u praskozorju, noseći zoru onima koji tek uče gledati. Rijeka koja ne presušuje, već neumorno teče, oblikujući obale, donoseći život i promjenu.
Svaka žena je pjesma koja traje dugo nakon što utihnu instrumenti. Trag njezinih koraka, na travi, asfaltu, tepisima ureda ,ostaje kao šapat: “Bila sam ovdje. Stvarala sam. Voljela sam.” I dok god postoje ti šapati, svijet ima smisla.
Jer žena nije prošlost, sadašnjost ili budućnost. Ona je tok koji ih sve spaja, rijeka koja se ne zaustavlja,čak i kada joj svijet oduzme izvore.
I dokle god teče, dokle god plamen u njoj nježno svjetluca, svijet će imati kome pripadati.
” Za svaku od Vas.”
Matija Gerić