Svaka priča, svaka misao ovdje je poput ruže u kamenu ,dokaz da čak i u najnepovoljnijim uvjetima može postojati ljepota, a iz surovosti može izrasti nešto što traje
Kako ću iskoristiti ovo ljeto -Ljetne kronike
Ljeto je stiglo poput nepozvane rodbine, uporno, glasno i s namjerom da ostane duže nego što bismo htjeli. Sunce se diže kao tiranin na svoje zlatno prijestolje, okrunjujući dan plamenom krunom temperature koje bi natjerale i pustinjskog guštera da potraži hlad. Svako jutro je nova bitka. Budim se kao vitez pred ratom, ali umjesto oklopa,…
Čarobne riječi tišine
Zamislite list papira, krhak poput leptirovog krila, bijel kao prvi snijeg, tih i skroman poput suze radosnice. Na prvi pogled, obična stranica, jedna među milijunima. No, što ako vam kažem da taj list nosi snagu tišu od šapata, a dublju od najdaljeg oceana? Na tom papiru ne stoje bilo kakve riječi, već one što u…
Pod staklenim zvonom
U malom vrtu, gdje je vrijeme disalo sporije, a sunce se naginjalo da bolje vidi, Mirko i Ana uzgajali su ruže. Njihov vrt nije bio običan, svaka ruža živjela je pod staklenim zvonom, poput dragocjenih snova zaštićenih od vjetra. Ruže nisu bile samo cvijeće. Bile su njihova djeca, njihovi uzdasi, njihova tiha obećanja jedno drugome,…
Kad kiša grli
Ljetna kiša nije pala, prošvercala se kao šapat kroz vrućinu dana. Nježna, ali neumoljiva, lopov koji krade vrućinu. Svaka kaplja, čudo što paralizira kožu hladnoćom, a srce topi. Zastao sam. Dok se pijesak i kamenje hlade pod njezinim zagrljajem, osjećam kako se i moje srce otvara, kao da je kiša ključ koji otključava nešto duboko…
Vjera-Ples duše s nepoznatim
Vjera nije plemenita ptica koja se baca u oluju. Ne. Vjera je crna rupa koja proguta i tvoju dobru namjeru i tvoj moralni kompas. Ona ne oslobađa, ona te liši i posljednje iluzije da znaš što je oslobođenje. To je divlji, gotovo ludi čin duše koja se odlučuje spaliti istinu zajedno s vlastitom sigurnošću. Vjera…
Ludi stroj
Imam ludi stroj. Ne bruji, ne svijetli, ne traži upute. To je stroj od treptaja u polusnu, od uspomena koje nikad nisu bile stvarne, i od onog osjećaja kada srce zadrhti bez razlog, pa znaš da san dolazi. Upalim ga kad zatvorim oči. Kad pustim svijet da me ne prepozna. Tada se kuća preobrazi, nije…
Neću da šutim kad sam sretan
Šutnja u sreći nije mudrost. To je pristanak na tamu. Još nosim pepeo progutanih riječi kao sveti ostatak poraza. Naučili su me da je tišina krhki svod sigurnosti, a govor, jednostavno samoubojstvo duše. Bio sam poslušan sam kao dijete koje mora progutati gorke tablete mudrosti. Postao sam sjena bez sunca, prigušeni odjek čovjeka koji je…
Vrt u pustinji
U beskrajnoj tišini pustinje, gdje pijesak pleše s vjetrom svoju vječnu koreografiju smrti, živi dječak čije je srce ocean u pustoj zemlji. Duša mu je razapeta između zvijezda i pijeska, a oči nose teret neizgovorenih istina koje se rađaju u šaptanju vjetra. Vjeruje da suze mogu procvasti i tamo gdje se čini da je život…
Anatomija emocionalne budale
Postoje dani koji prođu i dani koji te progutaju. I ja više ne brojim vrijeme po kalendaru, nego po tome koliko puta sam zagrizao vlastitu tišinu umjesto da pošaljem poruku koja neće biti uzvraćena. Kažu da su osjećaji slobodni, ali zaborave dodati, slobodni su da nas unište. Upoznaš nekoga. Budeš dobar. Ne, ne dobar, budeš…
Kad Se Nebo Otvori Kao Rana
Oluje su majke koje konačno smiju plakati. Njihove suze, kiša što pada kao oproštaj za sve naše neizgovorene bolove, svaku kap noseći ime onoga što smo zakopali duboko u sebi. Nebo se ne ljuti, ono se kaje za sve dane kad je moralo biti plavo dok mu je srce bilo crno. Vjetar dolazi kao prva…
