Month: November 2024

Bol je tama. Ona ne pita, ne bira, samo napada, kao vuk gladan srca. Grize, razara, uvlači se u kosti i preplavi me, poput oluje koja se ne stišava. U toj oluji, ponekad mislim da nema kraja, da tonem dublje, da nema ruke koja će me podići. Ali onda shvatim , ljubav. Samo ljubav može…

Vidio sam vjetar kako pleše kroz tvoju kosu, nježno, kao da nosi tajnu koju samo on razumije. Svaki njegov dodir bio je poput šapata prošlih vremena, poput dodira nečega što je jedino njemu poznato. Milovao te je pažljivo, gotovo u strahu, kao da bi svaki jači dah mogao razbiti čaroliju tog trenutka. Stajao sam po…

Sve počinje sa snom. Ne onim krhkim treptajem noći, već onim što žari ispod kože, grize u grudima i pulsira poput daleke zvijezde koja odbija da sagori. San nije samo misao , on je vatra u kostima, dah koji nosi i onda kada te stvarnost sapliće i povlači na koljena. San je korijen života. U…

Kako priznati ljubav nekome tko ti je postao cijeli svijet, a istovremeno možda ostaje samo san? Šutnja se stisne oko mene poput lanaca, poput tajne koja žari iznutra, vatre koju ni sam vrag ne bi mogao ugasiti. Prolaze godine, sati postaju beznačajni otkucaji, a čežnja za njom ne slabi ,ona diše, buja, raste. Srce viče,…

Ponekad poželim da možeš zaroniti u moje snove, samo na trenutak. Da osjetiš vrtloge misli koje me vuku kroz nevidljive svjetove, gdje stvarnost postaje iluzija, a istina se skriva iza svakog pokreta, u svakom mirnom kutku tame. Te slike koje plešu u mom umu , nisu to obične slike. Ne mogu ih objasniti riječima, jer…

Posljednjih dana, kao tamna sjena koja me ne napušta, obuzima me osećaj razočaranja,tiho,uporno. Razočaranje je poput teškog oblaka , ne dolazi naglo, već polako raste, dan za danom, susret za susretom, kao gusta magla što se širi i guši svaki pokušaj radosti. Ponekad se zateknem u mislima, pitajući se je li izvor tog osjećaja u…

Kada me obuzme nemir, uvijek se sjetim jedne jednostavne, ali moćne istine , oni ne laju na mene, već na sliku koju su sami stvorili o meni. Kao da sam ogledalo koje reflektira njihove vlastite strahove, predrasude i nesigurnosti. Njihove riječi ne govore o meni, nego o njima samima. Prečesto ljudi ne vide ono što…

Vjerujem da sam jednom, samo na sekundu, uspio vidjeti svoj smisao. Baš tamo, među masom nesvjesnih prolaznika i mnoštvom umornih lica. Nema velike scene, nema trijumfalnih fanfara , tek u prolazu, skoro slučajno. Kao kad ugledaš davnog poznanika s kojim se nisi baš najbolje slagao, ali misliš si: “Ah, lijepo da se još uvijek šeta…

Postoji taj trenutak kada se probudiš, ali ne iz sna, već iz onog dijela života koji se čini maglovit, kao da plutaš negdje između prošlosti i budućnosti, nesiguran gdje zapravo pripadaš. I onda, poljubac. Mekan, nenametljiv, ali silovit u svojoj nježnosti. Kao da taj poljubac nosi sa sobom svu snagu života, kao da ti govori:…