Ne ljubi ženu koja čita, jer u njoj su priče koje nemaju kraj. Njene misli šume kao vjetrovi u šumama o kojima nikad nisi sanjao. Kad te pogleda, njezine oči teku poput rijeka koje se ne ulijevaju u more, već u beskonačnost. Njezine riječi nisu izgovorene da te umire, već da te pokrenu , kao…
Stojim pred tim starim vratima, osjećajući njihov zov kao da me mame prstom, poput djeteta željnog nečeg zabranjenog. Drhtim, svjestan da ih možda ne bih trebao otvoriti. Možda je najbolje ostaviti ih zaključanima, prepustiti ih tišini i zaboravu. Ali znatiželja me izjeda, kao glad, bez smisla, bez kraja. Razmišljam o svim mogućnostima koje bi mogle…
Stvarao sam mnogo puta u životu, i bilo je tu svega. Priznajem, možda su to bile greške, možda nisu, ali kako drugačije shvatiti život nego kao zbir svih tih trenutaka, osjećaja i ljudi koji su se u njemu pojavili? Sve te ruže koje sam napravio nisu bile samo od metala. Ne, to nisu bile obične…
Kad sam sinoć sklopio oči, ništa nije došlo.Niti san, niti olakšanje. Samo tišina koja je rezala poput noža, ravno kroz meso noći. Tamna, gusta tišina, kao ulje što guši plamen. Što god je život htio nacrtati na toj tinti, svejedno mi je , ionako nisam mogao vidjeti. Pomislio sam, usred tog mraka. Što ako se…
Kažu da je sudbina hladni rez od mača, ali nije sudbina ono što me vuče prema rubu. Nisu velike tragedije ni potresi svemira ono što izobliči ljudski um. Ne, ono što drobi dušu nisu planine koje treba savladati, već sitni kamenčići u cipeli, oni koji tiho režu kožu dok hodaš dalje, glumeći da je sve…
Prijevara nije nesporazum niti greška na klizavom putu. Prijevara je svjesni korak u mrak, daleko od svjetla povjerenja koje nas je spajalo. Kao da je netko pažljivo razbio stakleni kalež naše ljubavi, a krhotine su ostale u mojim rukama, oštre, nemilosrdne. Volio sam je kao što rijeka voli obalu , vjerno, ne pitajući gdje završava,…
Sloboda i samoća. Dvije riječi, dva daha, dva svijeta koja se isprepliću u meni, tjerajući me da koračam rubom između njih. Sloboda nosi miris jutarnjeg vjetra, svježu oštrinu koja otvara pluća i daje osjećaj beskraja pod mojim stopalima. Samoća, s druge strane, nježno, gotovo nečujno šapće: “Ti si moj. Uvijek moj.” Kad ujutro nema ničijeg…
Čuda nisu oluje što paraju oblake, ni plamenovi što proždiru tišinu. Ona su povjetarac u krošnjama, koji tiho šapuće među granama, neprimjetno, ali snažno , sposoban da izmijeni tijek svakodnevice. Ljubaznost je ta nevidljiva nit, nježna poput svjetlosnog zraka, a čvrsta poput temelja, koja povezuje srca i otvara prostor gdje čuda slobodno dišu. Gledati s…
Ponekad mi se čini da je moja tišina glasnija od bilo koje riječi. Kada nekoga iznimno cijenim, povučem se korak unazad, ne zato što ne želim biti blizu, već jer se bojim da previše bliskosti ne ugasi svjetlost te osobe u mom životu. Možda je to naivno ili staromodno, ali vjerujem da su ljudi poput…
