Zauvijek tvoj čuvar: Vodim te i kad odem
Sjedim na rubu njegovog kreveta, promatrajući kako mirno spava. Moj Karlo, moj dječak, moje sve. Četrnaest godina ljubavi, izazova, straha i neizmjerne radosti utkano je u svaku crtu njegovog lica. Ponekad se pitam vidi li me. Ne fizički, naravno – znam da me vidi. Ali vidi li me onako kako drugi sinovi vide svoje očeve?…
