Svaka priča, svaka misao ovdje je poput ruže u kamenu ,dokaz da čak i u najnepovoljnijim uvjetima može postojati ljepota, a iz surovosti može izrasti nešto što traje
Bila je to noć kad je sve zastalo, kad je čak i zrak disao opreznije, a vrijeme se činilo kao starac koji je, umoran od hoda, sjeo da predahne. Te noći, nebo je bilo pozornica, a mjesec je bio glavni glumac, veliki glumac što je svojom blijedom svjetlošću prkosio mraku. Ali dok je stajao uspravno,…
Ako se riješim svojih demona, izgubit ću svoje anđele. Ta rečenica me progoni, kao vjetar što nosi oluju, ali nikad ne donosi mir. Demoni su dio mene, tiho stoje u kutu, čekaju da ih primijetim, kao stare rane koje nikad ne zarastaju. S njima sam cijeli život, poznajem njihove glasove, njihove laži, njihove istine. Anđeli…
Svaka greška, svaki pogrešan korak, svaki trenutak nesigurnosti proizlazi iz jedne istine: ja ovaj život živim prvi put.Zamislite beskonačni ocean. Svaka moja odluka je poput sidra bačenog u tamu, pokušaj da se vežem za nešto stvarno, no često završavam plutajući, tražeći put. Kako da znam gdje su sigurne luke, kada ne postoji karta, niti upute?…
Sjedimo ovdje, nagnuti nad mikroskopom, Karlo i ja, i promatramo list koji mi je otvorio potpuno novi svijet pitanja. Pokušavamo razabrati ima li dlake na njegovoj površini, ali to jednostavno pitanje odvelo me u vrtlog mnogo dubljih misli. Dok zurim u taj sićušni svijet koji se otkriva pod mikroskopom, ne mogu ,a da se ne…
Ponekad, osjećam da mi je potreban trenutak mira. Ne čekam da mi ga svijet daruje, jer često ne zna kako ili kad. Umjesto toga, tražim ga. Kao dijete koje igru skrivača igra sa samim sobom, tako i ja, povučem se, tražim, pa ga nađem. I kad ga nađem, kao da darujem sebi najdragocjeniji poklon ,…
Jednom davno, spustio sam svoje srce na udici, kao težak kamen na konopcu, i sakrio ga u hladnim dubinama jezera. Bilo je to mjesto gdje se lišće s okolnih stabala spuštalo u vodu, gdje je svaki povjetarac nosio miris nadolazeće jeseni. Htio sam da ga nitko ne nađe. Ni ja. Barem dok ne prođe vrijeme,…
Laž nema oblika, nema granica. Ona je poput otrova, tiho klizi kroz pukotine života, nevidljiva, ali smrtonosna. Koliko puta sam čuo opravdanja “nije trenutak za istinu, lakše je lagati, manje boli.” A kad se ta laž raspukne, kao prezrela voćka, izlijeva gorku istinu koja nagriza povjerenje. Tada te ljudi ne gledaju više istim očima. Svaka…
Tog dana, svemir se nije tiho zadrhtao , raspuknuo se. Zvuk, nečujan za ljudsko uho, bio je znak sudara dviju duša. Nisu se tražile, nisu znale za sudbinu, ali kad su se konačno spojile, svjetlost je eksplodirala iz zvijezda, kao da je cijeli svemir prodisao kroz njih. Nije to bio nježan susret. One su bile…
U svijetu gdje se snaga mjeri hladnoćom srca, moje emocije su postale moj najdragocjeniji teret. Svakodnevno gledam kako ljudi skrivaju osmijehe iza neprobojnih maski, guše najiskrenije trenutke sreće, sve iz straha da ne budu označeni kao slabi. Ali ja? Ja nosim svoje srce kao otvorenu knjigu, stranice ispisane suzama i osmjesima, tugama i nadama. Svaki…
