Svaka priča, svaka misao ovdje je poput ruže u kamenu ,dokaz da čak i u najnepovoljnijim uvjetima može postojati ljepota, a iz surovosti može izrasti nešto što traje
Mi smo dvije duše koje se vječno igraju skrivača sa svijetom, svijetom što ne pita i ne razumije. Ne treba ni razumjeti , ionako prečesto griješi kad pokušava. Ali mi, mi smo prozirni jedno drugome, kao staklo koje nema potrebe za refleksijom. Moj sin, pahulja koja nikada ne pada već lebdi, učitelj ljubavi što ne…
Ima dana kada je zrak toliko gust da me guši, kada me vlastita tišina zarobljava, prisiljavajući me da ostanem nijem. Riječi postaju beskorisne, prazne i nemoćne; svaka pokušava izreći nešto važno, a nijedna ne uspijeva. Ali onda, iz dubine tišine, dolazi zvuk , surov, iskren, razgolićen. Muzika. Nema tu laži. Gitare režu, paraju misli poput…
Božić je na pragu, a s njim dolazi i ono tiho, gotovo neizrecivo čekivanje nečega posebnoga , čuda, makar malenoga, nejasnoga oblika. Ne znamo točno što čekamo, ali osjećamo da bi se moglo dogoditi. Kao da zrak titra nekom nevidljivom melodijom, pun slutnje i nade, ispunjen svjetlucavim nitima koje nježno vežu naše snove s nečim…
Svi me osuđuju. Svakog dana, svaki pogled, svaka riječ nose skrivenu težinu presude. Kao da sam kriv samo zato što postojim, što se borim, što uopće dišem. Nitko se nikada nije zapitao kako mi je. Nitko nije zastao i pogledao iza maske koju nosim , maske osmijeha, tišine i neiscrpne snage. Kako se nosim sa…
Sjećam se sebe kao dječaka, zaljubljenog u zimu. Svake godine iščekivao sam njezin dolazak s nestrpljenjem koje samo dječje srce može osjetiti. Zima je dolazila tiho, poput uspavanke svijeta, donoseći darove što nisu stajali pod borom, već su padali s neba ,mali, hladni, a ipak nevjerojatno topli. Snijeg, oh taj snijeg! Bijel i čist, prekrivao…
Kao što jutarnja rosa miluje latice tek procvjetalog cvijeta, tako ljubav pronalazi najskrivenije kutke moje duše. Dok promatram kako svjetlost zore prelama svoje boje kroz prozorsko staklo, pitam se: što nas tjera da volimo? Je li to šapat u snovima, nejasna nit što povezuje zvijezde i ljude? Ili možda nešto još jednostavnije , potreba da…
Opet se emocije pretvaraju u nemilosrdne tirane, nasrćući na moj razum poput razuzdane rijeke što ruši brane logike. Srce mi igra partiju šaha protiv uma, ali pravila su izmijenjena , kraljica strasti vodi igru, a pijuni su nade koje padaju jedna za drugom. Sjedim, zarobljen u tom kovitlacu, dok mi osjećaji ne daju disati. Kao…
S čime od svijeta da se branim? Misao mi odjekuje dok kročim kroz šumu prekrivenu maglom, gdje stabla šapuću starinske tajne. Jesam li poput potoka koji uporno teče unatoč kamenju koje ga usporava, ili nalik boru koji se, visok i usamljen, brani svojim smolastim suzama? Potok se brani kretanjem, stalnim bijegom od svega što ga…
