Svaka priča, svaka misao ovdje je poput ruže u kamenu ,dokaz da čak i u najnepovoljnijim uvjetima može postojati ljepota, a iz surovosti može izrasti nešto što traje
Tišina je rudar koji kopa tunele kroz naše duše, dok u njima ne probudi prvi osjećaj. Sve počinje kao šapat pčele izgubljene u labirintu grudi. Jedna jedina misao odvojena od krda, jedna suza koja se odlučila roditi prije vremena. U početku je to tek drhtaj kože nad srcem, poput perja ptice koja u magli jutarnje…
U srcima onih koji se bore sami sa sobom, događa se tiha tragedija, progon vlastitog glasa sjenama tuđih očekivanja. Kao ptica koja je zaboravila da je rođena za nebo, mi hodamo po zemlji, noseći krila koja nikada ne otvaramo. Svaki korak postaje težak, svaki dah nesiguran, dok se ogledamo u očima onih koji nas nikada…
Postoje ljudi koji godinama lutaju kroz vlastiti život kao kroz tuđu kuću, ne znajući gdje je prekidač za svjetlo. Ovaj čovjek bio je takav, hodao je kroz dane s prazninom u prsima, s tihim osjećajem da mu nešto ključno izmiče, neka temeljna nota koja bi njegovoj melodiji dala smisao. Dok nije shvatio da ta nota…
Postoji trenutak kad se muškarčev život dijeli na prije i poslije. Trenutak kad vidi ženu kako čita u tišini kafića. Oči joj klize po stranicama poput rijeke koja nosi tajne prema nepoznatim morima, a on postaje putnik bez karte povratka, nasukan na obali vlastitog čuđenja. Od tog dana noći prestaju biti iste, pretvaraju se u…
Postoji trenutak u zoru kada se svijet začara. Kada magla spušta svoje srebrne zavjese i čini od obične stvarnosti nešto nedokučivo i sveto. U tim trenucima, kada se granice između sna i jave brišu poput tragova u pijesku, otkrivamo da je najdublja istina uvijek umotana u misterij. Magla je čarobnica prirode, koja pretvara poznato u…
Srušila se noć kao most od kamena što je stoljećima nosio korake, a sada se, pod vlastitom težinom, urušava u tišinu. Nije kriknula, nije zagrmjela, pala je kao umorna ruka koja ispušta svijeću, kao tijelo što se predaje snu bez snova. Nebo se otvorilo u prazninu, svijet ostao bez krova, a čovjek, malen i krhak,…
Uzimam ružu u ruku i primijetim nešto što me zaustavlja na mjestu. Crte njenih listova preslikavaju se u crte moga dlana. Iste su to linije koje se granaju i prepliću, isti uzorci koji govore istim jezikom. Kao da se priroda koristi jednim te istim pismom za sve živo. Crte dlanova šapuću starinske priče, uklesane prije…
Sinoć sam krao trenutke iz nečijeg tuđeg života, provaljivao kroz zavjese stvarnosti da bih pipao po tamama za osjećajem koji mi ne pripada. U snu sam bio netko drugi, onaj koji zna voljeti bez straha, čije su oči otvorena vrata, a ne trezor s izgubljenim ključem. Ali san je lukav čarobnjak, posuđuje ti osjećaje, pa…
Bio je čovjek kojemu su ruke znale više od riječi. Odgajan u tišini, u nauku vatre i metala, gdje se ne izgovara, već oblikuje. Nije znao obećavati, ali ono što bi dotaknuo, trajalo bi. I srce mu je bilo takvo, ogoljeno, nespretno, ali postojano. Kao kamen u rijeci koji ostaje i kad voda zaboravi gdje…
Postoje trenuci kada me samoća grli poput ledene magle, kada praznina u meni postane tako teška da jedva dišem. Kao one noći kada se vratite kući nakon dugog dana, a soba je prazna, samo sat otkucava u tišini. Tada, nošen nekom drevnom čežnjom, pronađem staro stablo, mog tihog svjedoka, mog vječnog prijatelja. I stablo je…
