Noć se otvara kao rana. Mi, krv što teče uzvodno, puls u prsima udara protiv rebara, tijelo drhti, dah reže, koža se trza. Sjene plešu unutar tebe, šapću, vuku te dalje. Ti si u njima, one su u tebi. Prvo dolazi šapat. Provlači se kroz pukotine zidova, kroz dim koji nosi glasove svih koji su…
Zamisli svijet. Svijet u kojima je svaka duša samo putnik, izgubljen u mrežastoj šumi trenutaka što se granaju u sve smjerove odjednom. Nošen podzemnim rijekama što teku kroz naše snove, hladnim, šumećim tokovima koji mirišu na vlažnu zemlju i zaboravljene tajne. Bačen. Uvijek iznova. Prema crticama na nebu koje trepere poput svjetlosti svjetionika u oluji,…
U kavani na uglu sjede trgovci vremenom, stari muškarci s očima kao prazne čaše. Broje kilometre asfalta pod gumama, zbrajaju noći provedene u tuđim krevetima, prebrojavaju koliko su puta rekli, bio sam tamo. A glas im se lomi kao staklo o beton. Hrapav od priča koje nikoga ne mogu zagrijati, ni njih same. Što je…
Negdje između prvog i posljednjeg daha, u prostoru što se ne može izmjeriti satom ni kalendarom, dogodi se tiha izdaja. Prestaneš disati zajedno s drugima. Najprije ne primijetiš,dlan ti i dalje dodiruje dlan, ali to je tek kretnja koju tijelo pamti. Riječ ti izlazi iz usta, ali ne nosi nikoga sa sobom. Pogled ti se…
Zamislite list papira, krhak poput leptirovog krila, bijel kao prvi snijeg, tih i skroman poput suze radosnice. Na prvi pogled, obična stranica, jedna među milijunima. No, što ako vam kažem da taj list nosi snagu tišu od šapata, a dublju od najdaljeg oceana? Na tom papiru ne stoje bilo kakve riječi, već one što u…
Postoji trenutak kad se duša, kao pauk umoran od vlastitih niti, zaustavi. Prekine mrežu koju je godinama tkao, ne zbog poraza, već jer više ne traži plijen. To nije kraj. To je početak najtiše revolucije. Godinama smo krojili nevidljiva odijela, navlačili ih kao kožu drugog identiteta. Oblikovali smo se prema mjerama tuđih pogleda, šutjeli kad…
Noćas nisam mogao spavati. Ležao sam u tišini, slušao kako sat otkucava sate i razmišljao o tome kako ništa više nije kao prije. Ne mogu točno reći kada se promjena dogodila , je li došla iznenada, ili se skupljala godinama, kao voda koja polako nagriza kamen dok se jednog dana ne uruši cijela litica. Jutros…
“Nemam djevojku, ali evo sad ću je instalirati!” Zamislite svijet gdje je najintimniji odnos onaj koji ostvarujete s glasom unutar vašeg džepa. Ne, ne govorim o vašoj savjesti nakon pete rakije, već o umjetnoj inteligenciji skrojenoj po vašim željama, poput virtualnog krojača emocija koji nikad ne ubode prstom. Ova digitalna muza obećava savršenstvo kakvo stvarnost…
Ljudi me umaraju. U posljednje vrijeme, sve dublje i teže. Pričaju o pravdi, o zakonu, o pravilima. Traže ih za sebe, nespretno, gorljivo, kao da je to jedini način da dišu. No, kad ti isti zakoni traže nešto od njih, kad dođe trenutak da se poklone pod težinom svojih postupaka, onda se javljaju jadikovke, jadne…
Svijet se sveo na brojke , precizne, hladne, neumoljive. Rođenje? Prvi broj. Težina, dužina, ocjena vitalnosti. Prije nego glasom ili papirom pridruže ime, već postoji kao niz znamenki, upisan negdje gdje se ljudi ne pamte po osmijehu, već po statistikama. I tako se nižu. Prvi koraci, prvi udah, prvi pad , sve nevažno pred onim…
