Zakorači. Udahni. Osjeti. More diše teškim izdahom morskih algi što se raspadaju na obali, sol što reže nosnice poput oštrog noža. Slatko-truli šapat života koji se pretvara u smrt. Poput balerine na pozornici, lagano podiže nogu, uvija prst, klizi kroz prostor s lakoćom i sigurnošću. Val se rađa tiho, gotovo šapćući, polagano se uvija, obavija…
Ljetna kiša nije pala, prošvercala se kao šapat kroz vrućinu dana. Nježna, ali neumoljiva, lopov koji krade vrućinu. Svaka kaplja, čudo što paralizira kožu hladnoćom, a srce topi. Zastao sam. Dok se pijesak i kamenje hlade pod njezinim zagrljajem, osjećam kako se i moje srce otvara, kao da je kiša ključ koji otključava nešto duboko…
Imam ludi stroj. Ne bruji, ne svijetli, ne traži upute. To je stroj od treptaja u polusnu, od uspomena koje nikad nisu bile stvarne, i od onog osjećaja kada srce zadrhti bez razlog, pa znaš da san dolazi. Upalim ga kad zatvorim oči. Kad pustim svijet da me ne prepozna. Tada se kuća preobrazi, nije…
Šutnja u sreći nije mudrost. To je pristanak na tamu. Još nosim pepeo progutanih riječi kao sveti ostatak poraza. Naučili su me da je tišina krhki svod sigurnosti, a govor, jednostavno samoubojstvo duše. Bio sam poslušan sam kao dijete koje mora progutati gorke tablete mudrosti. Postao sam sjena bez sunca, prigušeni odjek čovjeka koji je…
Oluje su majke koje konačno smiju plakati. Njihove suze, kiša što pada kao oproštaj za sve naše neizgovorene bolove, svaku kap noseći ime onoga što smo zakopali duboko u sebi. Nebo se ne ljuti, ono se kaje za sve dane kad je moralo biti plavo dok mu je srce bilo crno. Vjetar dolazi kao prva…
U tamnom žitu mojih misli, krije se misao o bazenu. Njegova voda ne bi bila obična voda. Bila bi sačinjena od čistih suza koje nikad nisu prolivene, od šaputanja oprosta koji se nikad nisu izgovorili. Svaka kap bila bi ogledalo duše, svaki val nostalgija za čistim početkom. Zamislite da možete stati na rub takve vode. Voda…
Svako jutro je isti ritual razočaranja koji mi slama srce. Kapci se podižu poput olovnih zavjesa, a iza njih se skriva isti kazališni komad. Zora miriše na kiselo mlijeko i staru knjigu .Osjećam je na nepcu kao okus prolivene mladosti.Kada trepnem, zidovi šuškaju poput suhe trske koja pamti oluju, a ja drhćem od straha da…
Ljeto nije godišnje doba, ljeto je ogledalo koje ne laže. Podsjetnik na ono što nisi rekao, na riječi koje su se otopile u grlu poput leda na ljetnom asfaltu. Na ljude koje si volio kad ljubav nije bila vještina, nego instinkt. Ljeto, to je tišina između dvoje koji su se nekad smijali kao djeca u…
Od djetinjstva nam pričaju o paklu kao o mjestu gdje plamenovi ližu duše, a vragovi s vilama čekaju da nas nabodu na ražanj. Ali nitko nije rekao da pakao postoji i ovdje u tim malim sitnicama, uz koje se stvarno osjećaš kao da si na ražnju u paklu! A oko nas trčkaraju demoni koji, poput…
Postoji trenutak, kratak poput daha, kada svijet stane. Tišina prije oluje. Šapat vjetra koji te naježi usred ljeta. Osjećaj koji te probudi usred noći, uvjeren da si čuo svoje ime, iako si sam. To su hramovi nevidljivog, sveti prostori koji ne traže zidove, oltare ni ulaznice. Nevidljivi, a prisutni. Tiši od molitve, ali glasniji od…
