Srce kuca. Ljubav se budi. Rađa se u prvom dahu, kad majčine usne šapnu ime u tišinu koja se pretvara u glazbu. To je ljubav što teče poput zlatnih žila kroz kamen postojanja, dublja od oceana koji nikada nije vidio obalu, viša od neba što se proteže u nedokučive daljine. Srce majke, prva katedrala u…
Kažu da je Mjesec pust. Da je hladan i nijem, bez daha, bez zvuka. Ali to govore oni koji nikada nisu zaspali pod njegovim svjetlom, niti ga gledali dovoljno dugo da mu se srce otvori. Oni koji nisu čuli kako u njegovoj tišini nešto šapuće kao majčina uspavanka izgubljenoj djeci zvijezda. Jer istina je, na…
U tišini srca postoji podrum gdje se čuva najplemenitiji napitak, zahvalnost. Ne rađa se odmah, poput brzih suza ili naglog smijeha. Ona je magija vremena, pretvaranje gorčine u med, tuge u zlato, koje bljesne kada ga dotakne prva zraka sunca. Svaki dan ostavlja naslage u našoj duši. Sitni trenuci, dječji plač koji postaje smijeh, stare…
U tišini koja se vije oko mene poput svilenog šala ispletenog od mjesečeva sjaja, izolacija postaje intimni ples duše sa samom sobom. Nije to tamnica slomljenih duhova, već vrt omeđen zidovima mudrosti, gdje misli bujaju poput divljih ruža, trnovitih, krhkih, ali prožetih mirisom najčišće istine. Bujica društvenog života teče kao mutna rijeka što nosi krhotine…
Simfonija ljetne noći Postoji trenutak čiste magije kada sunce, poput umornog kralja koji tiho odlazi s prijestolja neba, uranja u oceane vatre. Ostavlja za sobom krvave tragove stare slave, što se tope u tamnu, baršunastu vječnost. To je trenutak kada se dva carstva mijenjaju, žestoki, nemilosrdni dan ustupa mjesto tajnovitoj, strastvenoj noći koja pulsira životom…
U carstvu između jave i sna, pronašao sam je. Nije bila tek privid, već čista esencija ljepote. Pramenovi tame, koji su progutali svjetlost Mjeseca, pleli su se oko njezina lica kao svilene zmije snova. Oči dublje od voda koje pamte imena potopljenih brodova. Usne, rana od rubina koju svemir nije uspio zaliječiti. Njezini su dodiri…
Kad noć položi glavu u krilo tišine, a zvuk svijeta se svede na disanje lišća i šuštanje misli, iz tame izrone one. Sitne, neuhvatljive. Krijesnice. Ne dolaze bučno, ne traže pogled, one samo jesu. Ali tama ih ne rađa. Tama ih doji. Obavija ih svojom crninom da bi svjetlost postala nježnija, krhkija, dodirljiva. Svaki njihov…
Zakorači. Udahni. Osjeti. More diše teškim izdahom morskih algi što se raspadaju na obali, sol što reže nosnice poput oštrog noža. Slatko-truli šapat života koji se pretvara u smrt. Poput balerine na pozornici, lagano podiže nogu, uvija prst, klizi kroz prostor s lakoćom i sigurnošću. Val se rađa tiho, gotovo šapćući, polagano se uvija, obavija…
Ljetna kiša nije pala, prošvercala se kao šapat kroz vrućinu dana. Nježna, ali neumoljiva, lopov koji krade vrućinu. Svaka kaplja, čudo što paralizira kožu hladnoćom, a srce topi. Zastao sam. Dok se pijesak i kamenje hlade pod njezinim zagrljajem, osjećam kako se i moje srce otvara, kao da je kiša ključ koji otključava nešto duboko…
Imam ludi stroj. Ne bruji, ne svijetli, ne traži upute. To je stroj od treptaja u polusnu, od uspomena koje nikad nisu bile stvarne, i od onog osjećaja kada srce zadrhti bez razlog, pa znaš da san dolazi. Upalim ga kad zatvorim oči. Kad pustim svijet da me ne prepozna. Tada se kuća preobrazi, nije…
