Bitanga. Riječ što ne poznaje ni kajanje ni pokajanje, nego jednostavno jest. Čovjek kojeg svijet ni ne prepoznaje, a opet je prisutan u svakom njegovom kutku. Korača stazama koje drugi ne smiju kročiti, odvažan u svojoj neukrotivoj prirodi, poput vjetra što nosi pjesmu slobode, a u njegovoj tišini svi osjećaju huk nade i tuge. On…
Ljubav, taj slatki otrov što uđe u čovjeka tiho, neprimjetno, kao kap vina što klizne niz grlo i ostavi gorak okus. Usamljenost, sjenka bez glasa, uvijek tu, skrivena u uglovima srca, čeka. Svijet, pun nauka i mudrosti, nije pronašao način da izliječi te dvije boljke. Kao da je čovjek osuđen da vječno luta u krugu…
Ljubav je vrtlog tišine i šapata, prostor gdje riječi prestaju biti dovoljne, a geste postaju jezik. Ona nije prolazna emocija koja sagori poput šibice, već žar koji tinja duboko, hrani se snovima i strahovima. Ljubav nije za one slabog duha jer ona traži da staneš pred zrcalo svojih nesavršenosti i pogledaš ih bez srama. Traži…
Na obzoru, gdje se nebo slijeva sa zemljom, stajao je muškarac. Njegove bose noge počivale su na vlažnoj travi, hladnoj poput tuge koja se uvuče u srce i ostane, nepozvana, nepoželjna. Gledao je prema zalasku sunca, u zlatnu svjetlost koja je blijedila, kao uspomena na trenutke za koje nismo sigurni jesu li ikada bili stvarni….
Na granici gdje tama ljubi svjetlost, hodao je vuk. Njegove su stope bile tihe, ali svaki korak odjekivao je težinom misli koje su ga progonile. U toj zoni gdje se svjetovi sudaraju i prepliću, nosio je tišinu koja je skrivala oluju , tišinu što govori više od riječi, ispunjenu čežnjom, sumnjama i neizgovorenim snovima. Osjećao…
Vjetar dolazi kao stari znanac, nečujan poput sjećanja, topao kao dah davno izgovorenih riječi. Njegove nevidljive ruke miluju zidove kuće melodijom koju samo najstarije cigle pamte. Uvuče se kroz prozor s tolikom lakoćom da zrak u sobi zatreperi, kao da je dugo čekao taj trenutak. Nosi mirise livada koje možda i ne postoje ili su…
U noći koja se tiho spušta na grad, s vatrometom što raznosi boje po nebu, osjetim kako se u meni nešto miče. Kao da duboko u onom kutku gdje čuvam sjećanja, gdje se smiruju neizrečene želje, odjekne titraj nade. Nova godina, kažem si. Nova prilika. A ja, zarobljen između prošlog i budućeg, stojim na rubu…
