Bio je to dan kao svaki drugi. Karlo nije znao, ja još manje. Njegova majka se samo okrenula i otišla. Bez riječi, bez pogleda. Zašto? Ni danas ne znam. Možda više ni ne želim znati. Jer ono što je ostavila za sobom nije bila prazna soba, nego prazno dijete. Dijete koje je tražilo mamu u…
Probudio sam se iz sna koji mi je još uvijek lebdio pred očima poput jutarnje magle nad rijekom. U tom snu, autizam nije postojao. Bio sam djed, okružen unukama koje su se smijale zvonkim glasovima. Moj sin Karlo , zdrav, običan dječak koji je odrastao bez pitanja , držao je za ruku svoju lijepu suprugu….
Dnevnik Bubija ! Zovu me Bubi, dlakavi ekspert za ljubav, lopte i lizanje. Imam četiri šape, jedan rep koji ne može prestati mahati i jednog najfantastičnijeg čovjeka koji se zove Karlo! Ljudi često šapuću oko mog Karla. Kažu “autizam” kao da je to nešto što…
Ukrašavamo drvo jajima, i nadamo se početku nečega novoga. Lijepoga. Zrak miriše na vlagu i pepeo stare zime. Ne vidi se, ali se osjeti , u zemlji koja se još drži snova, u lišću koje nije ni izraslo, a već zna gdje treba biti. U tišini jutra čuje se prvo pucketanje. Negdje iz dubine kore,…
Nema tu velikih početaka. Samo jutra, teška i sumorna, kao da nose teret svih prethodnih dana. Uglavnom umorna. Ponekad krenu budilicom, ponekad bez nje, jer me probudi kašalj iz susjedne sobe ili ona duga, gusta odsutnost zvuka koja traje predugo, pa mi srce stane sekundu previše, kao da je smrt prišla blizu da bi opipala…
U svijetu koji neprestano juri, svatko od nas traga za svojim skrovištem, tihim kutkom gdje vrijeme ne korača, već diše. To nije uvijek mjesto koje možemo dodirnuti , to je stanje duha, zaklon od buke, gdje se stvarnost omekša poput jutarnje magle, a gruboća svijeta se topi pred tihom, gotovo zaboravljenom radošću postojanja. Naš mali…
Dok se zora pretvara u jutro, šetnje s Karlom i Bubijem postaju ples bez glazbe, samo dahovi, koraci i šapat šume koja nas uči kako biti dio nečega što nema ime. Bubi nestrpljivo trčkara ispred nas, njegov rep je nalik plamenu koji titra na vjetru. Karlo se smije, smijeh mu se širi čitavom livadom, plešući…
Svijet se budi u sitnim zvukovima, u pucketanju drveta pod nogama, u tihom šaputanju vode dok klizi niz dlanove, u ritmu daha Karla iz susjedne sobe. Sve ima svoju melodiju, i ja je slušam. Ponekad pomislim da je samoća tek drugačiji oblik postojanja. Ne praznina, ne odsustvo, već prostor ispunjen sobom. Svaki predmet u mom…
Vjetar se podiže s grobova, kovitla lišće i nosi miris svježe zemlje. Oštar, ali nekako topao. Kao ruka koja je znala stegnuti, ali i pridržati, ona koja ti je znala biti utjeha, a istovremeno te gurnuti kad si to najmanje očekivao. Stojim pred tvojim imenom, uklesanim u kamen i palim ti lampas. Plamen zatreperi, ali…
Postoje priče koje se šapuću iza zatvorenih prozora, između porculanskih šalica i neizgovorenih osuda. Priče koje ljudi vole oblikovati po vlastitim mjerilima, krojiti ih poput odijela koje nikada neće nositi. U jednoj takvoj priči, majka je otišla. Nije se osvrnula. Nije zastala da pogleda dijete koje je ostavljala, da mu pomiluje kosu posljednji put, da…
