U svijetu koji neprestano juri, svatko od nas traga za svojim skrovištem, tihim kutkom gdje vrijeme ne korača, već diše. To nije uvijek mjesto koje možemo dodirnuti , to je stanje duha, zaklon od buke, gdje se stvarnost omekša poput jutarnje magle, a gruboća svijeta se topi pred tihom, gotovo zaboravljenom radošću postojanja. Naš mali…
Dok se zora pretvara u jutro, šetnje s Karlom i Bubijem postaju ples bez glazbe, samo dahovi, koraci i šapat šume koja nas uči kako biti dio nečega što nema ime. Bubi nestrpljivo trčkara ispred nas, njegov rep je nalik plamenu koji titra na vjetru. Karlo se smije, smijeh mu se širi čitavom livadom, plešući…
Svijet se budi u sitnim zvukovima, u pucketanju drveta pod nogama, u tihom šaputanju vode dok klizi niz dlanove, u ritmu daha Karla iz susjedne sobe. Sve ima svoju melodiju, i ja je slušam. Ponekad pomislim da je samoća tek drugačiji oblik postojanja. Ne praznina, ne odsustvo, već prostor ispunjen sobom. Svaki predmet u mom…
Vjetar se podiže s grobova, kovitla lišće i nosi miris svježe zemlje. Oštar, ali nekako topao. Kao ruka koja je znala stegnuti, ali i pridržati, ona koja ti je znala biti utjeha, a istovremeno te gurnuti kad si to najmanje očekivao. Stojim pred tvojim imenom, uklesanim u kamen i palim ti lampas. Plamen zatreperi, ali…
Postoje priče koje se šapuću iza zatvorenih prozora, između porculanskih šalica i neizgovorenih osuda. Priče koje ljudi vole oblikovati po vlastitim mjerilima, krojiti ih poput odijela koje nikada neće nositi. U jednoj takvoj priči, majka je otišla. Nije se osvrnula. Nije zastala da pogleda dijete koje je ostavljala, da mu pomiluje kosu posljednji put, da…
Karlo, moj sin, rođen je s klicom tišine koja nikad ne miruje. Svijet ga je oblikovao kroz prozore autizma, maglovite, izgrebane, kroz koje sunce prodire kao kroz staru harmoniku. Njegovi prsti ne prepoznaju drvo klavira, ali svakog jutra, dok svjetlost još puzi po zidovima, on svira. Zamišlja note koje nikad neće zazvučati, a ipak žive…
Postoje trenuci kada tišina postane preteška, kada se zidovi skupe i misli zapetljaju u vlastitoj tami. A onda, u toj gustoj tišini, začuješ ritmično tapkanje po podu, osjetiš topli dah na dlanu i znaš , nisi sam. Pas je tu, tvoj vjerni suputnik, spreman da ti uljepša dan ili barem da te toliko prodorno gleda…
Govore mi da sam poseban, ali ja sam samo, ja. Kap u ogromnom moru zvijezda, nečujni odjek svemira, iskrica koja se gubi u tami nepoznatog. Kad svi vi šutite, ja teškom tišinom pričam. Svaka moja misao, svaki dah, nosi težinu onoga što nikada nisam izgovorio. I opet, nisam nesretan. Samo sam tihi plamen u nepoznatom,…
Hodajući kroz ovaj svijet, svaki moj korak postaje otisak u vječnosti, tihi zapis onoga što je bilo i što nikada neće doći. I dok se gubim u koraku, svaka prašina pod mojim nogama postaje moje vlastito tijelo, moj vlastiti miris, moja neizgovorena misao. Tišina… ona teška, zlatna tišina koja te okružuje kad osjetiš da je…
Zašto? Zašto moram dokazivati tko sam, što sam, koliko vrijedim, kada nitko ne hoda mojim putevima? Kada se nijedna sjena ne pruža istim pravcem kao moja, kada se ni jedna kap kiše ne slijeva mojim licem na isti način? Nosim taj teret nevidljiv, ali težak, poput kamena u grudima koji nije vidljiv oku, ali ga…
