Postoji trenutak kada tijelo prije uma shvati, ovdje ne pripadam. To nije spoznaja koja dolazi riječima. Ona urasta u tebe kao trn, polako, neizbježno, dok ne osjetiš kako krvariš iznutra. Osjećaš je u kostima koje su odjednom pretvrde za tvoju kožu. U ritmu srca koje tuče kontra sa svijetom. U disanju koje je postalo svjesno,…
Molimo se iz očaja. Kada nas život stegne toliko da srce postane kamen u grudima, kada sve putanje nestanu kao tragovi u pijesku pred plimom. Molimo se. Ne iz navike. Ne iz naslijeđene pobožnosti. Iz čiste, gole potrebe za zrakom. Molitva je posljednji dah onoga koji tone. Postoje trenuci koji te slome na način da…
U tišini koja prekriva svijet, postoji mladić koji čuje simfoniju koju drugi ne razumiju. Njegova igra počinje tihim šapatom povjetarca, što mu miluje kosu poput odsutnih majčinih prstiju. Oči mu se zatvaraju, a lice okreće nebu, tamo gdje vjetar rađa svoje najljepše melodije. Od malih nogu bio je drugačiji. Pronalazio je mir u šapatu lišća,…
Postoje ljudi koji godinama lutaju kroz vlastiti život kao kroz tuđu kuću, ne znajući gdje je prekidač za svjetlo. Ovaj čovjek bio je takav, hodao je kroz dane s prazninom u prsima, s tihim osjećajem da mu nešto ključno izmiče, neka temeljna nota koja bi njegovoj melodiji dala smisao. Dok nije shvatio da ta nota…
U prostoru između otkucaja srca, gdje se rađaju tajne što teku kroz krv poput rastopljenog zlata, Karlo i Bubi žive svoju priču. Ne žive je riječima. Ne žive je pokretima. Njihova priča pleše na nevidljivim nitima koje vibriraju između njihovih rebara, stvarajući simfoniju koju mogu osjetiti samo oni. Dvije duše u jednom dahu. Kada se…
Ne znamo kad smo postali otoci. Možda nismo nikada ni bili kopno. Možda smo oduvijek plutali ovdje, kao dva daha u beskrajnom moru. Povezani podvodnim strujama što pulsiraju kroz naše duše poput srebrnih žila. Tišina se kotrlja oko nas poput magle koja zna tajne. Ne govorimo o tome. Nema potrebe. U našem svijetu riječi nose…
Postoji taj svijet u kojem boje plaču. I u njemu živi dječak koji osjeća ono što mi više ne znamo imenovati. I sve u njemu počinje bojom. Žuta mu stiže kao drevna mudrost koja plače za izgubljenim sunčanim trenucima. Ona ne sjaji, ona krvari zlatom tuge za svakim danom koji je umro nezamijećen. Kad s…
Ljeto je stiglo poput nepozvane rodbine, uporno, glasno i s namjerom da ostane duže nego što bismo htjeli. Sunce se diže kao tiranin na svoje zlatno prijestolje, okrunjujući dan plamenom krunom temperature koje bi natjerale i pustinjskog guštera da potraži hlad. Svako jutro je nova bitka. Budim se kao vitez pred ratom, ali umjesto oklopa,…
U beskrajnoj tišini pustinje, gdje pijesak pleše s vjetrom svoju vječnu koreografiju smrti, živi dječak čije je srce ocean u pustoj zemlji. Duša mu je razapeta između zvijezda i pijeska, a oči nose teret neizgovorenih istina koje se rađaju u šaptanju vjetra. Vjeruje da suze mogu procvasti i tamo gdje se čini da je život…
Trinaest godina. Trinaest godina otkad je dijagnoza pala kao olujni oblak na naše nebo, otkad se činilo da se sve raspalo u tisuću komadića stakla. Autizam, ta je riječ šuškala po sobi kao jesen koja odnosi posljednje lišće s grana nade. Ostali smo sami, Karlo i ja, dva putnika na putu kojim nismo nikada prije…
