Prijevara nije nesporazum niti greška na klizavom putu. Prijevara je svjesni korak u mrak, daleko od svjetla povjerenja koje nas je spajalo. Kao da je netko pažljivo razbio stakleni kalež naše ljubavi, a krhotine su ostale u mojim rukama, oštre, nemilosrdne. Volio sam je kao što rijeka voli obalu , vjerno, ne pitajući gdje završava,…
Sloboda i samoća. Dvije riječi, dva daha, dva svijeta koja se isprepliću u meni, tjerajući me da koračam rubom između njih. Sloboda nosi miris jutarnjeg vjetra, svježu oštrinu koja otvara pluća i daje osjećaj beskraja pod mojim stopalima. Samoća, s druge strane, nježno, gotovo nečujno šapće: “Ti si moj. Uvijek moj.” Kad ujutro nema ničijeg…
Čuda nisu oluje što paraju oblake, ni plamenovi što proždiru tišinu. Ona su povjetarac u krošnjama, koji tiho šapuće među granama, neprimjetno, ali snažno , sposoban da izmijeni tijek svakodnevice. Ljubaznost je ta nevidljiva nit, nježna poput svjetlosnog zraka, a čvrsta poput temelja, koja povezuje srca i otvara prostor gdje čuda slobodno dišu. Gledati s…
Ponekad mi se čini da je moja tišina glasnija od bilo koje riječi. Kada nekoga iznimno cijenim, povučem se korak unazad, ne zato što ne želim biti blizu, već jer se bojim da previše bliskosti ne ugasi svjetlost te osobe u mom životu. Možda je to naivno ili staromodno, ali vjerujem da su ljudi poput…
Vidio sam vjetar kako pleše kroz tvoju kosu, nježno, kao da nosi tajnu koju samo on razumije. Svaki njegov dodir bio je poput šapata prošlih vremena, poput dodira nečega što je jedino njemu poznato. Milovao te je pažljivo, gotovo u strahu, kao da bi svaki jači dah mogao razbiti čaroliju tog trenutka. Stajao sam po…
Sve počinje sa snom. Ne onim krhkim treptajem noći, već onim što žari ispod kože, grize u grudima i pulsira poput daleke zvijezde koja odbija da sagori. San nije samo misao , on je vatra u kostima, dah koji nosi i onda kada te stvarnost sapliće i povlači na koljena. San je korijen života. U…
Kako priznati ljubav nekome tko ti je postao cijeli svijet, a istovremeno možda ostaje samo san? Šutnja se stisne oko mene poput lanaca, poput tajne koja žari iznutra, vatre koju ni sam vrag ne bi mogao ugasiti. Prolaze godine, sati postaju beznačajni otkucaji, a čežnja za njom ne slabi ,ona diše, buja, raste. Srce viče,…
Ponekad poželim da možeš zaroniti u moje snove, samo na trenutak. Da osjetiš vrtloge misli koje me vuku kroz nevidljive svjetove, gdje stvarnost postaje iluzija, a istina se skriva iza svakog pokreta, u svakom mirnom kutku tame. Te slike koje plešu u mom umu , nisu to obične slike. Ne mogu ih objasniti riječima, jer…
Posljednjih dana, kao tamna sjena koja me ne napušta, obuzima me osećaj razočaranja,tiho,uporno. Razočaranje je poput teškog oblaka , ne dolazi naglo, već polako raste, dan za danom, susret za susretom, kao gusta magla što se širi i guši svaki pokušaj radosti. Ponekad se zateknem u mislima, pitajući se je li izvor tog osjećaja u…
