Kao što jutarnja rosa miluje latice tek procvjetalog cvijeta, tako ljubav pronalazi najskrivenije kutke moje duše. Dok promatram kako svjetlost zore prelama svoje boje kroz prozorsko staklo, pitam se: što nas tjera da volimo? Je li to šapat u snovima, nejasna nit što povezuje zvijezde i ljude? Ili možda nešto još jednostavnije , potreba da…
Opet se emocije pretvaraju u nemilosrdne tirane, nasrćući na moj razum poput razuzdane rijeke što ruši brane logike. Srce mi igra partiju šaha protiv uma, ali pravila su izmijenjena , kraljica strasti vodi igru, a pijuni su nade koje padaju jedna za drugom. Sjedim, zarobljen u tom kovitlacu, dok mi osjećaji ne daju disati. Kao…
S čime od svijeta da se branim? Misao mi odjekuje dok kročim kroz šumu prekrivenu maglom, gdje stabla šapuću starinske tajne. Jesam li poput potoka koji uporno teče unatoč kamenju koje ga usporava, ili nalik boru koji se, visok i usamljen, brani svojim smolastim suzama? Potok se brani kretanjem, stalnim bijegom od svega što ga…
Ponekad se pitam, zašto bi itko želio ponijeti sjećanja iz prošlih života? Kao da nam ovaj nije dovoljno kompliciran. Budi se beba, nevina i krhka, a već nosi torbu punu tereta: ljubavi koje su nestale, pogrešaka koje ne može ispraviti i obećanja koja je zaboravila. Umjesto da plače zbog gladi, ona leži u tišini, zureći…
Kažu da muškarac mora biti stijena , hladan, čvrst i neprobojan. Ali što vrijedi stijena bez mekoće trave koja je okružuje, bez topline sunca koje je grije? Svijet traži masku snage, ali prava snaga leži u otkrivanju srca, u nježnosti koja se usuđuje biti ranjiva. Zamislite muškarca s cvijetom u ruci. Ne stisnutim, ne slomljenim…
Advent nije ništa više od trenutka. Nepomični trenuci što prolaze, bez traga, bez zvuka, poput noći što dolazi tiho, a sve se mijenja. Gradovi obasjani umjetnim svjetlima postaju samo pozadina , za to što se događa u meni. Nisam siguran što tražim, ali osjećam da je tu. Negdje u tihim uzdasima , među prstima koji…
Ne ljubi ženu koja čita, jer u njoj su priče koje nemaju kraj. Njene misli šume kao vjetrovi u šumama o kojima nikad nisi sanjao. Kad te pogleda, njezine oči teku poput rijeka koje se ne ulijevaju u more, već u beskonačnost. Njezine riječi nisu izgovorene da te umire, već da te pokrenu , kao…
Stojim pred tim starim vratima, osjećajući njihov zov kao da me mame prstom, poput djeteta željnog nečeg zabranjenog. Drhtim, svjestan da ih možda ne bih trebao otvoriti. Možda je najbolje ostaviti ih zaključanima, prepustiti ih tišini i zaboravu. Ali znatiželja me izjeda, kao glad, bez smisla, bez kraja. Razmišljam o svim mogućnostima koje bi mogle…
Kad sam sinoć sklopio oči, ništa nije došlo.Niti san, niti olakšanje. Samo tišina koja je rezala poput noža, ravno kroz meso noći. Tamna, gusta tišina, kao ulje što guši plamen. Što god je život htio nacrtati na toj tinti, svejedno mi je , ionako nisam mogao vidjeti. Pomislio sam, usred tog mraka. Što ako se…
Kažu da je sudbina hladni rez od mača, ali nije sudbina ono što me vuče prema rubu. Nisu velike tragedije ni potresi svemira ono što izobliči ljudski um. Ne, ono što drobi dušu nisu planine koje treba savladati, već sitni kamenčići u cipeli, oni koji tiho režu kožu dok hodaš dalje, glumeći da je sve…
