Neostvareni snovi često blistaju jače od ostvarenih, kao zvijezde što plešu na rubovima svitanja. Oni lebde na granicama misli, obavijeni maglom neizgovorenih čežnji.Poput šapata što nikada nisu dodirnuli zrak. U toj tihoj zori, ono što nismo dotakli postaje najfiniji vez na platnu vremena. Svaka nada koja nije ostvarena ostavlja trag, poput kapljice u beskrajnom jezeru…
Božić nije samo svjetlost, on je tren kada noć diše mekše, a svijet kao da na trenutak zaboravi disati. Tada, između dva otkucaja sata, osjetite kako vam toplina klizi niz ruke i ne znate , dolazi li izvana ili iznutra. Možda Božić dolazi s prvom iskrenom mišlju koju niste rekli naglas ili iz tišine sobe…
Na Badnju večer, vrijeme kao da utihne, a svijet se povuče u vlastiti šapat. Ulične svjetiljke postanu fenjeri prošlih sjećanja, dok prozori dišu zlatnim dahom obitelji i bliskosti. Čini se da noć šapće drevne priče, tkajući ih poput čipke između snježnih pahulja. Kroz pukotine uma provlači se glas djeteta koje nije svjesno svetkovine, ali osjeća…
Postoje trenuci kada se sudbina ne skriva iza ugla, nego stoji pred tobom, nepomična i sigurna u sebe. Možeš pokušati zakoračiti unatrag, ali osjetiš kako ti njezine ruke već obavijaju ramena. Trudio sam se. Gradio sam kule od snova, tražio odgovore u rukama koje su mi izmicavale. I svaki put, lice koje sam sreo bilo…
Čuda su ptice koje ne priznaju grane, njihov let nije samo negacija gravitacije nego i prkos našem nespretnom jeziku. Nisu to ptice koje možeš imenovati , više sjenke što prolaze kroz treptaj oka, bljesak na rubu uma. Tko im vjeruje, ne zove ih imenom; on s njima diše, gradi gnijezda od krhotina svojih snova i…
Povjerenje je nit od svjetlosti, gotovo nevidljiva, a opet napeta poput strune koja spaja dva svijeta. To nije stvar odluke, već trenutak , onaj kada pogled zaluta dalje od riječi, dublje od osmijeha, i osjeti nešto što riječi ne mogu obuhvatiti. Darovati nekome povjerenje znači predati mu nevidljivu kartu do najskrovitijih dijelova sebe, onih koji…
Kad pomislim na Božić iz djetinjstva, srce mi zadrhti, kao da se u tom trenutku otvara prolaz u neki paralelni svijet. Sjećam se tih dana kada je zrak bio oštar poput britve, a miris svježih kolača lebdio kućom poput nevidljivog pokrivača koji je obavijao sve živo. Ta kuća, ispunjena toplinom koja nije dolazila od vatre…
Ima dana kada je zrak toliko gust da me guši, kada me vlastita tišina zarobljava, prisiljavajući me da ostanem nijem. Riječi postaju beskorisne, prazne i nemoćne; svaka pokušava izreći nešto važno, a nijedna ne uspijeva. Ali onda, iz dubine tišine, dolazi zvuk , surov, iskren, razgolićen. Muzika. Nema tu laži. Gitare režu, paraju misli poput…
Božić je na pragu, a s njim dolazi i ono tiho, gotovo neizrecivo čekivanje nečega posebnoga , čuda, makar malenoga, nejasnoga oblika. Ne znamo točno što čekamo, ali osjećamo da bi se moglo dogoditi. Kao da zrak titra nekom nevidljivom melodijom, pun slutnje i nade, ispunjen svjetlucavim nitima koje nježno vežu naše snove s nečim…
