Suze nisu samo kapi, one su tihi šapat duše, nevidljiva tjeskoba koja razbija mir i pretvara se u vječnost. Svaka suza nosi sa sobom cijeli svemir , bol, nježnu nadu, snagu da se opstane. Kad padnu, nisu znak poraza, već otkupljenja, tišina koja govori, tuga koja ne treba riječi. One su potoci koji izviru iz…
U sjenama ovog svijeta, gdje šapat ubija istinu, žive oni koji od riječi prave oružje, a od laži dom. Njihova hrabrost nije hrabrost, već bolest jezika, gladna potreba da oblikuju svijet prema vlastitim strahovima i slabostima. To su tvorci otrovnih legendi, tkalci paučine koja guši ime, razbija karakter i drobi postojanje. Njihove riječi nisu samo…
Glava mi je puna nemira, kao da se roj nevidljivih stvorenja nastanio u njoj, ne dajući mi ni trenutak predaha. Sve što zamislim, sve što pokušam dokučiti, bježi mi, kao da se svijet uroti protiv mojih misli. Lutam u krugovima, sudaram se s nevidljivim zidovima, a negdje u dubini vlastitog uma čujem podsmijeh razuma koji…
Te nevidljive niti koje povezuju svijet, kao mreža paučine rasprostrta između krošanja drveća, svaka nit treperi na dodir nečega neuhvatljivog, tajnovitog, što se možda nikad neće vidjeti očima, ali osjeti u dubini bića. Svaka kap rose u zoru nije samo kap, već šapat svemira, poruka što putuje s kraja na kraj svijeta. Možda negdje, dok…
Ovih noći na crnom platnu svemira, Mjesec i Venera vode ples strasti, zavodljiv i neumoljiv, kao dvoje izgubljenih koji su konačno pronašli put jedno do drugoga. Njihov susret nije puka slučajnost; to je neizbježnost koja je godina ležala u tami, čekajući trenutak da eksplodira u svjetlosti. Oni ne plešu zbog gledatelja, već zbog čežnje koja…
Svaki dan vodim prljave ratove s njim , malim vragom u meni,malim Matekom. Ne da mi mira, ni kad sklopim oči. Kao da u njemu živi glas koji čeka trenutak da mi pomrsi račune čim osjetim da se stvari stišavaju. Njegove riječi su kao hrđa, ne pita hoću li je , samo dolazi i grize,…
U svijetu koji bruji od glasova što ne govore ništa, mi hodamo u tišini, noseći svoje neizgovorene misli kao teret što nas povija. Grad pulsira svjetlima koja ne griju, lica prolaze, ali nigdje nema pogleda u kojem bismo se mogli zadržati. Vanjski svijet pjeva pjesmu koja nije naša, i što se više trudimo uhvatiti njezin…
Postoji ritam u svemu što nas okružuje, tišina svemira koja odzvanja kroz naše dane, nevidljive niti koje tkaju stvarnost. Svaki list na vjetru, svaka kap kiše i svaki dah kojeg udahnemo, događaju se u savršenom trenutku. Ništa ne dolazi prerano, ništa ne odlazi prekasno. Priroda nas uči da strpljenje nije pasivnost, već najdublji oblik mudrosti,ono…
Razlike među nama su rijeke koje teku kroz divlje klance i tihe doline, oblikujući lice svijeta. Svaka nosi svoju bistrinu i svoje mutne vode, ali na kraju, sve se slijevaju u isto more. Da nije tih rijeka, more bi bilo nijemo, bez glasa, bez sjećanja. Svaki čovjek u sebi nosi svemir , prostran i neuhvatljiv,…
