U tišini vlastite duše, ondje gdje srce ne lupa nego sluša, gdje misao zadrhti prije nego postane odluka, žrtva i izbor stapaju se kao dva odraza u istoj vodi. Ne kao cvjetovi ni zvijezde, već kao tragovi djetinjstva i glas odraslog čovjeka. Dvije struje koje oblikuju tok istog postojanja. Dodirnite ožiljak na svom lijevom zglobu….
Život se razlijeva poput jutarnje rose. Kapa s lista na list. Svjetluca pod prvim zrakama. U mladosti, koža je još neispisana knjiga. Ruke traže, oči upijaju. Srce lupa o rebra kao divlji leptir o staklo. Trčimo prema svakom otvorenom prozoru, neka nas vodi miris bagremovog cvijeta ili šapat dalekih ulica. Zemlja pod bosim nogama pamti…
U tihom uglu prašnjave šupe, među zaboravljenim stvarima i sjećanjima prekrivenim velom vremena, pronašao sam odgovor na pitanje koje često lebdi u kutovima naše svijesti , što je zaista bitno u životu? Odgovor nije došao u obliku mudrih riječi ili grandioznih otkrića, već u obliku majke mačke koja je ležala na starom jastuku, okružena s…
Baš kao mjesec, pola srca će mi uvijek voljeti mrak , onaj prostor gdje srebrna svjetlost dodiruje sjenu, gdje tišina govori glasnije od riječi, a suze svjetlucaju kao dijamanti na koži noći. Mi smo mjesečeva djeca. Naša srca, poput samog Mjeseca, žive u vječnom plesu sjene i svjetla. Jedna strana obasjana, druga skrivena, ali obje…
Kada sam posljednji put osjetio težinu pisma u rukama? Kada sam posljednji put prstima prešao preko papira, znajući da je netko drugi, negdje daleko, učinio isto? U ovom svijetu beskrajnih obavijesti i brzih poruka, tražim nekoga za staromodno dopisivanje , isključivo kroz pisma. Dok svi ostali jure za najbržim načinom komunikacije, moje srce žudi za…
U Pjesmi, gdje je Bog zaboravio da bi te meni dao Sreo sam je u Pjesmi. Ne u riječi, ni u zvuku nego u onoj pauzi kad flauta zastane da udahne, u tišini između dvije kapi kiše na prozorskom staklu. Tamo gdje nitko ne živi osim nje. I mene, kad zaboravim na svijet pa se…
Nekad me usred običnog dana, između dva zalogaja ručka ili dok čekam zeleno na semaforu, pogodi sjećanje na nekoga. Naglo. Bez trunke upozorenja. Prijatelj iz srednje škole. Stara prijateljica. Rođak kojeg nisam vidio godinama. Odakle sad to? Postoji ta misao da kad nam netko bez najave upadne u misli, njegova duša zapravo traži našu molitvu…
Ljubav je… pa kako da to napišem, a da ne slažem? Kako da je opišem, a da ne pojednostavim? Možda je najbolje reći , ljubav je ona što uvijek dolazi bez najave, a nikada ne odlazi bez posljedica. Nije ona definicija u udžbeniku, nije slika u romantičnom filmu, nije čak ni srce na poruci. Ona…
(iℏγ^μ∂_μ – mc)ψ = 0) Diracova jednadžba , niz simbola koji ne zna kako voljeti, ali zna što znači biti nerazdvojan. U svijetu čestica, postoje one koje, jednom spojene, ostaju povezane zauvijek. Bez konca. Bez dodira. Bez vremena , osim onog što mjeri sat na ruci koju više ne držiš. Možda je i ljubav nešto…
Danas me riječ zaustavila poput ptice koja nenajavljena slijeće na rame. Nije bila ni bučna ni izgovorena s uvjerenjem, ali nosila je težinu sumnje zamotane u kompliment. Kao da je netko s dna tišine izvadio školjku pitajući, “Da li to zaista pišeš?“ A jest. Moj potpis stoji tamo, poput ožiljka na dlanovima koji pišu ono…
