Category: Krug Života

Jesen, djevojka koja pleše kroz vrijeme

Buntovnik iz nužde

Teorija o dvadeset i jednom gramu nikada me nije istinski dotakla. Ali život me naučio da je duša mnogo teža, mnogo složenija od te jednostavne ideje. U trenucima tuge i očaja, osjećam kao da mi duša teži tone. Pritiska me, guši, čini svaki korak napornim. No, baš ta težina me podsjeća da sam živ, da…

Zamisli svijet u kojem su dani i noći ispunjeni mirom. Srce je toplo, obasjano ljubavlju, a sve ono što nas inače guši strahovi, predrasude, crne misli jednostavno ne postoje. Osjećam to duboko u sebi, tu čistu, nezaustavljivu energiju koja prožima svaki kutak mog bića. To je svijet koji sanjam. U tom svijetu, imam rame na…

U sjeni starih stabala, gotovo skrivene od pogleda, još uvijek stoje. Oronule, napuknute, ali ponosne stare klupe, posljednji svjedoci nekih ljepših vremena. Njihovo izbrazdano drvo šapuće priče o danima kad su bile središte svijeta za zaljubljene parove, umorne starce i sanjive pjesnike. Koliko je samo nježnih dodira osjetilo njihovo drvo, koliko strastvenih poljubaca vidjelo? Svaki…

Svaki korak našeg životnog puta odjekuje neizbježnom istinom – smrt nas čeka na kraju. No, ova činjenica, umjesto da nas obeshrabri, zapravo obogaćuje naše postojanje. Smrtnost daje vrijednost svakom trenutku. Bez nje, život bi bio beskrajan niz dana bez ljubavi i strasti. Upravo svijest o našoj konačnosti čini svaki osmijeh, svaki zagrljaj, svaku ljubav neprocjenjivom….

Čežnja je neobična sila,nosi u sebi nešto divlje i neukrotivo, a istovremeno tiho i uporno prisustvo koje obuzima moje biće. Već dugo čeznem za nečim, možda ni sam ne znam za čim, a ta čežnja postaje dio mene do te mjere da sam zavolio taj osjećaj. Kao da sam se stopio s njom, i u…

Svako jutro, kada se probudim i shvatim da sam još uvijek živ, da je dan preda mnom, podsjetim sam sebe da imam san. Da i dalje sanjam, da je život poput sna koji se tek odvija. Nema mjesta kajanju, niti žaljenju za propuštenim. Ako se i osvrnem na prošlost, to je samo da bi se…

Slušam ljude – njihove priče, patnje i radosti. U tom slušanju, u tom pokušaju da razumijem druge, polako počinjem bolje razumijevati i sebe. Još uvijek sam na tom putu, na putu učenja i spoznaje, dok se rastapam u beskraju vlastitih misli, u niti priča koje pletu dobro i zlo. Često razmišljam o prirodi osvete i…

Sjedim ispod breze, čekajući da Karlo završi s nastavom. Odjednom, kao grom iz vedra neba, udari me spoznaja – imam 42 godine! Bože mili, kad se to dogodilo? Jesam li prespavao svoje tridesete ili su me jednostavno preskočile u žurbi da stignu na važniji sastanak? Ali znate što? Nema veze! Četrdesete su nove dvadesete, samo…