Često se kaže da velike tragedije i događaji vode ljude u ludnicu. Nije to oluja koja lomi drvo, već neprekidno kapanje vode koje ga nagriza iznutra. Svakodnevne sitnice, naizgled beznačajne, talože se u nama poput pijeska u pješčanom satu. Propušteni autobusi, hladna kava, neljubazni pogledi prolaznika, sve to gradi zid frustracije ciglu po ciglu. Neprestano…
U današnjem svijetu, održavanje odnosa postaje sve teži izazov, a to me pogađa dublje nego što bih želio priznati. Kao muškarac, suočavam se sa stvarnošću u kojoj se čini da je lakše prekinuti nego riješiti problem. Sve češće primjećujem da ljudi odustaju pri prvoj nesuglasici. Kao da smo izgubili volju da se borimo za ono…
Ponekad mi se čini da su najdublje misli one koje nikada nisu izgovorene. Ostaju zaključane negdje u nama, skrivene poput zaboravljenih tajni, a opet, osjećamo ih cijelim bićem. Te neizgovorene riječi, one koje smo htjeli reći, a nismo uspjeli, uvijek nađu način da žive. I poput vjetra u krošnji starog drveta, one nastavljaju treperiti ,…
Nedavno sam usnuo san koji je dotaknuo najdublje dijelove mog srca….
Osjećam ga , to divlje stvorenje koje se kovitla u mom grudnom košu, kao oluja zarobljena u staklenom zvonu. Moje srce, taj neumorni glazbenik, svira simfoniju života ritmom koji samo ono poznaje. Ponekad je to nježna balada, a ponekad gromoglasni rock koncert, koji prijeti da će razbiti kavez od kostiju koji ga okružuje. Rebra ,…
