Ponekad, osjećam da mi je potreban trenutak mira. Ne čekam da mi ga svijet daruje, jer često ne zna kako ili kad. Umjesto toga, tražim ga. Kao dijete koje igru skrivača igra sa samim sobom, tako i ja, povučem se, tražim, pa ga nađem. I kad ga nađem, kao da darujem sebi najdragocjeniji poklon ,…
Jednom davno, spustio sam svoje srce na udici, kao težak kamen na konopcu, i sakrio ga u hladnim dubinama jezera. Bilo je to mjesto gdje se lišće s okolnih stabala spuštalo u vodu, gdje je svaki povjetarac nosio miris nadolazeće jeseni. Htio sam da ga nitko ne nađe. Ni ja. Barem dok ne prođe vrijeme,…
Tog dana, svemir se nije tiho zadrhtao , raspuknuo se. Zvuk, nečujan za ljudsko uho, bio je znak sudara dviju duša. Nisu se tražile, nisu znale za sudbinu, ali kad su se konačno spojile, svjetlost je eksplodirala iz zvijezda, kao da je cijeli svemir prodisao kroz njih. Nije to bio nježan susret. One su bile…
U svijetu gdje se snaga mjeri hladnoćom srca, moje emocije su postale moj najdragocjeniji teret. Svakodnevno gledam kako ljudi skrivaju osmijehe iza neprobojnih maski, guše najiskrenije trenutke sreće, sve iz straha da ne budu označeni kao slabi. Ali ja? Ja nosim svoje srce kao otvorenu knjigu, stranice ispisane suzama i osmjesima, tugama i nadama. Svaki…
Kad sam samac, često mi se javljaju fantazije o tome kako će nakon ponoći doći ljepotica. U tim trenucima, dok sat otkucava polnoć, zamišljam kako se vrata otvaraju i pojavljuje se savršena žena, ona koja će me spasiti od samoće. No, stvarnost je obično mnogo drugačija. Umjesto ljepotice, u moje misli uđe slika vještice na…
Pogledam u noćno nebo i vidim zvijezde, nepomične i vječne, kao svjedoci prolaska vremena. One su tamo već tisućama godina, svijetleći istim sjajem kao i prošli tjedan, prošle godine, pa čak i prije mog rođenja. Osjećam kako moj vlastiti život, kratak i krhak poput plamička svijeće na vjetru, blijedi pred njihovom postojanošću. A opet, dok…
To je život. Jebeni život. Trudiš se do iznemoglosti, daješ svaki atom svog bića, slijediš pravila kao prokleti svetac, ideš pravim putem dok ti stopala krvare, a na kraju… izgubiš. Osjećaš se kao jadni list kojeg oluja nemilosrdno čupa, dok se očajnički držiš za trulu granu koja puca pod tvojim prstima. Svaku prokletu stvar si…
Riječi su poput prstiju nevidljive ruke , miluju nas, grabe, ponekad ostavljajući nevidljive ožiljke. One se ušuljaju poput nježnog povjetarca, klizeći preko kože, a opet, katkad nas udare poput udara groma, ostavljajući nas bez daha. Riječ nije samo zvuk, ona je dodir, kontakt s dušom, sposobna preplaviti nas valom emocija koji nosi sve pred sobom….
