Skroman, ali ponosan, sa srcem opterećenim greškama koje su me oblikovale. Vjerujem u svoj put i uz posebne ljude, u drugoj polovini života otkrivam dublje životne istine koje me vode kroz izazove i radosti ...
Kad noć položi glavu u krilo tišine, a zvuk svijeta se svede na disanje lišća i šuštanje misli, iz tame izrone one. Sitne, neuhvatljive. Krijesnice. Ne dolaze bučno, ne traže pogled, one samo jesu. Ali tama ih ne rađa. Tama ih doji. Obavija ih svojom crninom da bi svjetlost postala nježnija, krhkija, dodirljiva. Svaki njihov…
Postoji trenutak kad se svemir prepolovi na prije i poslije. Moj je došao u obliku bijele haljine. Ušla je u prostoriju kao da je koračala kroz vrata između svjetova, kao da je dotaknula prag između sna i budnosti, tišine i zvuka. Rebra su mi se pretvorila u kavez, ne da je zatvorim, već da je…
Negdje među sjenama našeg vremena, u prostoru gdje se dodiruju san i java, postoji vitez kakav nikad prije nije postojao. Njegovi koraci ne ostavljaju trag na zemlji, njegov dah ne zamagljuje zrcala, a ipak je realniji od svih nas koji hodamo čvrstim koracima kroz život. On je vitez od stakla ,vitez ruža. Živi u svom…
Zakorači. Udahni. Osjeti. More diše teškim izdahom morskih algi što se raspadaju na obali, sol što reže nosnice poput oštrog noža. Slatko-truli šapat života koji se pretvara u smrt. Poput balerine na pozornici, lagano podiže nogu, uvija prst, klizi kroz prostor s lakoćom i sigurnošću. Val se rađa tiho, gotovo šapćući, polagano se uvija, obavija…
Ljeto je stiglo poput nepozvane rodbine, uporno, glasno i s namjerom da ostane duže nego što bismo htjeli. Sunce se diže kao tiranin na svoje zlatno prijestolje, okrunjujući dan plamenom krunom temperature koje bi natjerale i pustinjskog guštera da potraži hlad. Svako jutro je nova bitka. Budim se kao vitez pred ratom, ali umjesto oklopa,…
Zamislite list papira, krhak poput leptirovog krila, bijel kao prvi snijeg, tih i skroman poput suze radosnice. Na prvi pogled, obična stranica, jedna među milijunima. No, što ako vam kažem da taj list nosi snagu tišu od šapata, a dublju od najdaljeg oceana? Na tom papiru ne stoje bilo kakve riječi, već one što u…
U malom vrtu, gdje je vrijeme disalo sporije, a sunce se naginjalo da bolje vidi, Mirko i Ana uzgajali su ruže. Njihov vrt nije bio običan, svaka ruža živjela je pod staklenim zvonom, poput dragocjenih snova zaštićenih od vjetra. Ruže nisu bile samo cvijeće. Bile su njihova djeca, njihovi uzdasi, njihova tiha obećanja jedno drugome,…
Ljetna kiša nije pala, prošvercala se kao šapat kroz vrućinu dana. Nježna, ali neumoljiva, lopov koji krade vrućinu. Svaka kaplja, čudo što paralizira kožu hladnoćom, a srce topi. Zastao sam. Dok se pijesak i kamenje hlade pod njezinim zagrljajem, osjećam kako se i moje srce otvara, kao da je kiša ključ koji otključava nešto duboko…
Vjera nije plemenita ptica koja se baca u oluju. Ne. Vjera je crna rupa koja proguta i tvoju dobru namjeru i tvoj moralni kompas. Ona ne oslobađa, ona te liši i posljednje iluzije da znaš što je oslobođenje. To je divlji, gotovo ludi čin duše koja se odlučuje spaliti istinu zajedno s vlastitom sigurnošću. Vjera…
Imam ludi stroj. Ne bruji, ne svijetli, ne traži upute. To je stroj od treptaja u polusnu, od uspomena koje nikad nisu bile stvarne, i od onog osjećaja kada srce zadrhti bez razlog, pa znaš da san dolazi. Upalim ga kad zatvorim oči. Kad pustim svijet da me ne prepozna. Tada se kuća preobrazi, nije…
