Iz najsurovijeg kamena, tamo gdje bijela stijena reže nebo, pojavila se ona, ruža s bijelim listovima koji gore kao snijeg na vatri. Crvena kao krv ratnika, okružena bijelim listovima poput anđeoskih krila što čuvaju plamen.
Ona se bori protiv svega što joj priroda nalaže. Dok bi trebala biti zelena, ona je bijelа, drska, neosvojiva, savršena u svojoj pobuni. Njezini bijeli listovi se uspravno dižu protiv vjetra koji ih pokušava slomiti, a crveni cvijet gori sve intenzivnije što je borba teža.
Svaki dan je rat. Kamen joj pokušava slomiti korijenje, mraz joj želi zalediti bijele listove, sunce joj želi spaliti crvenu dušu. Ali ona stoji, ne predaje se, ljepša što je borba žešća. Bijeli listovi joj postaju oružje protiv sudbine, crvena srž joj postaje štit protiv poraza.
Ona ne moli za milost, ona ju zahtijeva snagom svoje ljepote.
Ruža bijelog plamena, rođena da pobijedi.
Matija Gerić
