Pijesak
Ponekad je ruka predugo zatvorena, toliko dugo da zaboravi da je ikad znala biti otvorena. Dok svijet oko nje radi ono što svijet uvijek radi, prolazi, šušti, gori, diše. Godinama drži pijesak kao da je u njemu sav spas, djelići mora koje je samo on slušao, sol koja je mirisala na oproštaje, sunce koje je…