Postoji trenutak kad čovjek prestane bježati od sebe. Kad stane pred ogledalom vlastite duše i prizna, ovo sam ja, kompletan, bez maski, bez laži. U toj tišini, dubokoj kao prvi dah novorođenčeta, srce govori jezikom koji je stariji od riječi. Poznajem svaki ožiljak na sebi kao majka poznaje lice svoga djeteta. Svaku pukotinu što ju…
U prostoru između otkucaja srca, gdje se rađaju tajne što teku kroz krv poput rastopljenog zlata, Karlo i Bubi žive svoju priču. Ne žive je riječima. Ne žive je pokretima. Njihova priča pleše na nevidljivim nitima koje vibriraju između njihovih rebara, stvarajući simfoniju koju mogu osjetiti samo oni. Dvije duše u jednom dahu. Kada se…
Ljubav je… pa kako da to napišem, a da ne slažem? Kako da je opišem, a da ne pojednostavim? Možda je najbolje reći, ljubav je ona što uvijek dolazi bez najave, a nikada ne odlazi bez posljedica. Nije ona definicija u udžbeniku, nije slika u romantičnom filmu, nije čak ni srce na poruci. Ona je… više….
Piši o nama, šapće glas u dubini noći, kada je svijet zaronjen u tišinu, a moja duša najpropusnija za njihove nezemaljske vizije. Sjedim u tami svoje sobe, prsti mi drhte nad tipkovnicom, ne od straha, već od previše kave. Srce mi kuca brže nego što bi trebalo, ali to je vjerojatno zbog računa za struju…
Negdje između prvog i posljednjeg daha, u prostoru što se ne može izmjeriti satom ni kalendarom, dogodi se tiha izdaja. Prestaneš disati zajedno s drugima. Najprije ne primijetiš,dlan ti i dalje dodiruje dlan, ali to je tek kretnja koju tijelo pamti. Riječ ti izlazi iz usta, ali ne nosi nikoga sa sobom. Pogled ti se…
U gradovima gdje kiša plače kristalnim suzama i ulice dišu kroz pukotine asfalta, živio je čovjek koji je nosio tišinu kao što drugi nose teret. Ruke su mu bile tkane od svjetlosti izgubljene između svjetova, a oči su čitale tajne zapisane krvlju srca koja se nisu mogla smiriti. Dolazili su mu noću, poput procesije koja…
Postoje oni koji nose nevidljivu krunu od trnja. Duše su im otvorene rane kroz koje prolazi sav vjetar svijeta. Ljubav ih je napustila poput dima što nestaje u zoru, ostavivši miris pepela i sjećanje na toplinu koja je nekad bila. Oni osjećaju previše. Srca im kucaju u ritmu tuđih rana. Označeni su kao otočići u…
Šapat stranica u tišini noći… Kad padne zadnja stranica i ugasi se posljednje svjetlo, priče ne utihnu. One tada počnu disati dublje, toplo i vlažno poput daha što magli staklo. Slova se pomaknu, sitna i nesputana poput mrava što nose zlatna zrnca tajni, riječi se dodirnu i zavrte u plesu nalik onome u zaboravljenoj dvorani,…
Srce kuca. Ljubav se budi. Rađa se u prvom dahu, kad majčine usne šapnu ime u tišinu koja se pretvara u glazbu. To je ljubav što teče poput zlatnih žila kroz kamen postojanja, dublja od oceana koji nikada nije vidio obalu, viša od neba što se proteže u nedokučive daljine. Srce majke, prva katedrala u…
Kažu da je Mjesec pust. Da je hladan i nijem, bez daha, bez zvuka. Ali to govore oni koji nikada nisu zaspali pod njegovim svjetlom, niti ga gledali dovoljno dugo da mu se srce otvori. Oni koji nisu čuli kako u njegovoj tišini nešto šapuće kao majčina uspavanka izgubljenoj djeci zvijezda. Jer istina je, na…
