Ponekad, Karlo i ja legnemo na pod , krevet, kauč, ili jednostavno na hladnu zemlju. Gledamo prema gore, u prazninu stropa ili beskrajne plave visine kroz prozor i zamišljamo. Kako bi to bilo letjeti? Razvlačimo mogućnosti pred sobom, kao beskrajne vrpce snova. Letjeli bismo u vlastitim avionima, onima s krilima od željeza ili možda kao…
Glava mi je puna nemira, kao da se roj nevidljivih stvorenja nastanio u njoj, ne dajući mi ni trenutak predaha. Sve što zamislim, sve što pokušam dokučiti, bježi mi, kao da se svijet uroti protiv mojih misli. Lutam u krugovima, sudaram se s nevidljivim zidovima, a negdje u dubini vlastitog uma čujem podsmijeh razuma koji…
Svi se pitaju, a ne znaju. Pitaju se kako je to nositi teret djeteta koje treba više, a ne vide da je taj teret težak i blag u isti mah. Misle, to mora biti lijepo, kao blagoslov s neba. I jest, ali nije onaj blagoslov o kojem pričaju. To je blagoslov što peče, što pritišće,…
Te nevidljive niti koje povezuju svijet, kao mreža paučine rasprostrta između krošanja drveća, svaka nit treperi na dodir nečega neuhvatljivog, tajnovitog, što se možda nikad neće vidjeti očima, ali osjeti u dubini bića. Svaka kap rose u zoru nije samo kap, već šapat svemira, poruka što putuje s kraja na kraj svijeta. Možda negdje, dok…
Ovih noći na crnom platnu svemira, Mjesec i Venera vode ples strasti, zavodljiv i neumoljiv, kao dvoje izgubljenih koji su konačno pronašli put jedno do drugoga. Njihov susret nije puka slučajnost; to je neizbježnost koja je godina ležala u tami, čekajući trenutak da eksplodira u svjetlosti. Oni ne plešu zbog gledatelja, već zbog čežnje koja…
Svaki dan vodim prljave ratove s njim , malim vragom u meni,malim Matekom. Ne da mi mira, ni kad sklopim oči. Kao da u njemu živi glas koji čeka trenutak da mi pomrsi račune čim osjetim da se stvari stišavaju. Njegove riječi su kao hrđa, ne pita hoću li je , samo dolazi i grize,…
Vjetar dolazi kao stari znanac, nečujan poput sjećanja, topao kao dah davno izgovorenih riječi. Njegove nevidljive ruke miluju zidove kuće melodijom koju samo najstarije cigle pamte. Uvuče se kroz prozor s tolikom lakoćom da zrak u sobi zatreperi, kao da je dugo čekao taj trenutak. Nosi mirise livada koje možda i ne postoje ili su…
