Kad se godina presvuče u tišini Godina se presvlači. Sporo, muklo, s olakšanjem. Skida sa sebe odjeću od starih navika, iznošenu, s rupama i mrljama koje smo nosili kao teret. Miris prašine s polica, krik nesanih noći i nabora na rukama od predugih sati sjedenja ostaju u džepovima, na stolici, u stijenama srca. Nova odjeća…
Stojim između njih, i cijelo moje tijelo zna zašto. Ne mislima, nego leđima, koljenima, prsima. U meni su pohranjeni njihovi tragovi. Stara godina me dodiruje tamo gdje sam bio najdulje umoran. U ramenima u kojima sam nosio tuđe tišine. U dlanovima koji su se navikli puštati. Njezini prsti prelaze preko mene kao preko starog rukopisa,…
