Ono što ostaje
U početku je postojala samo sigurnost. Ne mjesto, ne vrijeme, nego gustina trenutka u kojem se još može ostati. Ježić je tu sigurnost nosio u tijelu, u načinu kako se sklupča, kako osluškuje svijet kroz bodlje koje čitaju vibracije tla, vjetra i šaptanje lišća prije nego im povjeruje. Sve ostalo bilo je promjenjivo, šuma je…