Dodir u Tami
Bez podrške, svijet se zatvara. Ne naglo, nego polako, kao vrata stare katedrale što škripe dok se zatvaraju pred tobom. Zrak postaje težak, gust poput hladnog dima kroz koji ne možeš disati. U toj samoći tamni zidovi rastu, pritišću ti rebra iznutra, a misli se skupljaju u jato crnih ptica koje kljucaju po rubovima tvojih…