Ona je bijela kao praznina prije prvog udaha, kao neokaljan snijeg prije ičijeg koraka. Dolazi u tihim koracima svile, noseći miris majčinih ruku nakon ručka i čistog pamuka osušenog na suncu. Njezin dah je lavanda koja još pamti svoje polje, a koža prozirna poput ljuske jajeta kroz koju se nazire život koji tek treba proklijati….
Postoje trenuci kada se dvoje ne susreću, nego prepoznaju. Kao da su tijela oduvijek znala ovaj jezik, a duše čuvale ovu zemlju u sjećanju. Ljubav bez granica ne traži dozvolu. Dolazi kao plima, neizbježna, drevna, jača od volje. U njoj nema pregovaranja, nema strategije. Postoji samo predaja onome što već jest, skrivenom ispod kože, ispod…
