U vrtovima mjesečine
U vrtovima mjesečine, gdje se svjetlo lomi na rubu sjećanja i zaborava, sreo ju je bez najave. Stvarnost se topila polako, kao voštana figura pred plamenom koji ne gori nego izmiče, nečujno otpuštajući ono što je godinama držala za ruke. Zrak je mirisao na sol i nešto staro, gotovo zaboravljeno, kao da se u daljini…