Molimo se iz očaja. Kada nas život stegne toliko da srce postane kamen u grudima, kada sve putanje nestanu kao tragovi u pijesku pred plimom. Molimo se. Ne iz navike. Ne iz naslijeđene pobožnosti. Iz čiste, gole potrebe za zrakom. Molitva je posljednji dah onoga koji tone. Postoje trenuci koji te slome na način da…
Zamisli svijet. Svijet u kojima je svaka duša samo putnik, izgubljen u mrežastoj šumi trenutaka što se granaju u sve smjerove odjednom. Nošen podzemnim rijekama što teku kroz naše snove, hladnim, šumećim tokovima koji mirišu na vlažnu zemlju i zaboravljene tajne. Bačen. Uvijek iznova. Prema crticama na nebu koje trepere poput svjetlosti svjetionika u oluji,…
Željezničke stanice su katedrale bez zidova. Hramovi u kojima se ne klanja božanstvu, već jedni drugima. U njihovim svodovima od čelika i stakla šapuću se molitve koje nikada nisu napisane. Svaki peron postaje oltar svakodnevnih čuda. Zvuk najave vlakova odjekuje poput zvona. Zvižduk lokomotive reže zrak kao himna što razdvaja i spaja u istom dahu….
Nije bilo ni priče ni svijeta, samo stol, mašina i tišina koja je čekala. Pisac je spustio prste na tipke i prvi zvuk probio je zrak, tvrd, oštar, dovoljan da papir zadrhti kao da zna da mir nikada ne traje. U zraku se osjećao blagi miris tinte, oštar i gorak, dok su male vibracije stolice…
U srcu starog parka, gdje se jesenske boje miješaju s tugom vremena, stoji jedna klupa. Nijema svjedokinja. Njena izbrazdana površina nosi ožiljke godina. Na jednom dijelu, jedva vidljiva, urezana su dva imena koja su nekad značila cijeli svijet. Rane jeseni, kada priroda gori u zlatnim i bakrenim tonovima, jedan mali miš pristupao je klupi. Tražio…
U tišini koja prekriva svijet, postoji mladić koji čuje simfoniju koju drugi ne razumiju. Njegova igra počinje tihim šapatom povjetarca, što mu miluje kosu poput odsutnih majčinih prstiju. Oči mu se zatvaraju, a lice okreće nebu, tamo gdje vjetar rađa svoje najljepše melodije. Od malih nogu bio je drugačiji. Pronalazio je mir u šapatu lišća,…
Postoji staza koju ne crtaju karte, nego koraci. Diše pod nogama poput živog bića, tkana od srebrne zemlje što pamti svaku suzu ikad prolivenu. Njezin miris, mješavina divljeg kestena i morske soli, vanilije starih pisama i kiše na vrućem asfaltu, nosi esenciju iznemogle ljubavi. Obojena nijansama sumraka, njezine boje titraju poput šapata duše, ljubičastosiva kao…
Kad pritisne, kad me obuzme ova neukrotiva jesenja želja da se pretvorim u list, koža mi zazuji poput rijeke što je pronašla more, zubi mi postanu krhotine leda koje nosi njena struja. To je čežnja koja klija pod srcem kao tajna šuma, želja što puca kroz rebra i ne može se ukrotiti ni razumom ni…
Tišina je rudar koji kopa tunele kroz naše duše, dok u njima ne probudi prvi osjećaj. Sve počinje kao šapat pčele izgubljene u labirintu grudi. Jedna jedina misao odvojena od krda, jedna suza koja se odlučila roditi prije vremena. U početku je to tek drhtaj kože nad srcem, poput perja ptice koja u magli jutarnje…
U srcima onih koji se bore sami sa sobom, događa se tiha tragedija, progon vlastitog glasa sjenama tuđih očekivanja. Kao ptica koja je zaboravila da je rođena za nebo, mi hodamo po zemlji, noseći krila koja nikada ne otvaramo. Svaki korak postaje težak, svaki dah nesiguran, dok se ogledamo u očima onih koji nas nikada…
