U sivim satima kada se priroda tek budi, tuga i dalje bdije kao vjerni čuvar na pragu dana. Povorke zaboravljenih poljubaca marširaju ulicama poput nijemih sjena, a njihovi koraci nose težinu jutrašnje tragedije koja se još uvijek struji kroz zrak. Crvena kapa leži na pločniku kao zaustavljena ljubav. Tu je od jučer, od trenutka kada…
Ne znamo kad smo postali otoci. Možda nismo nikada ni bili kopno. Možda smo oduvijek plutali ovdje, kao dva daha u beskrajnom moru. Povezani podvodnim strujama što pulsiraju kroz naše duše poput srebrnih žila. Tišina se kotrlja oko nas poput magle koja zna tajne. Ne govorimo o tome. Nema potrebe. U našem svijetu riječi nose…
U tišini srca postoji podrum gdje se čuva najplemenitiji napitak, zahvalnost. Ne rađa se odmah, poput brzih suza ili naglog smijeha. Ona je magija vremena, pretvaranje gorčine u med, tuge u zlato, koje bljesne kada ga dotakne prva zraka sunca. Svaki dan ostavlja naslage u našoj duši. Sitni trenuci, dječji plač koji postaje smijeh, stare…
