Vrata između svjetova
Asfalt je disao posljednji dah vrućine kao umiruća harfa, a na njegovom rubu, gdje se svjetlost predaje tami poput umornog putnika, ležala je krhka tvorevina od krvi i perja. Sova sa, naizgled, slomljenim krilom koje je izgledalo kao ne ispružena molitva. Na njezinu kljunu cvjetala je mrlja, rubinsko crvena poput pekmeza od malina koje smo…