Dok se zora pretvara u jutro, šetnje s Karlom i Bubijem postaju ples bez glazbe, samo dahovi, koraci i šapat šume koja nas uči kako biti dio nečega što nema ime. Bubi nestrpljivo trčkara ispred nas, njegov rep je nalik plamenu koji titra na vjetru. Karlo se smije, smijeh mu se širi čitavom livadom, plešući…
Ljudi me umaraju. U posljednje vrijeme, sve dublje i teže. Pričaju o pravdi, o zakonu, o pravilima. Traže ih za sebe, nespretno, gorljivo, kao da je to jedini način da dišu. No, kad ti isti zakoni traže nešto od njih, kad dođe trenutak da se poklone pod težinom svojih postupaka, onda se javljaju jadikovke, jadne…
Postoje trenuci kada se riječi povuku u sjenke, kao plašljiva bića pred nečim većim od njih. U takvim trenucima ljubav ne govori , ona se ispisuje. Ne perom, ne tintom, već kožom na koži, prstima koji poznaju putove starije od svakog jezika. U dodiru se rađaju rečenice koje nitko drugi ne može pročitati, neponovljive i…
Padala je onog dana kada su mi rekli da ne trebam biti ovdje. Nebo se rastvorilo tiho, bez srdžbe, kao stari plašt koji više nikome ne treba. Kiša se slijevala niz grad, neumoljiva. Tražila je nešto izgubljeno, prisjećajući se, preklinjući. Tiho se uvlačila pod strehe, crtala tajne po zatvorenim prozorima. Klizila je niz drvo kao…
Vrijeme je neuhvatljivo biće koje luta našim danima, sakriveno u sjenama riječi i pukotinama pogleda. Ono ne prolazi, nego mijenja oblike, pretvara se u glazbu kiše, u tišinu koja čeka iza zatvorenih vrata. Kada ga pokušamo zadržati, pobjegne, ostavljajući za sobom samo eho vlastitog postojanja. Poput mačke koja tiho nestane iz sobe. Ponekad mi…
Svijet se sveo na brojke , precizne, hladne, neumoljive. Rođenje? Prvi broj. Težina, dužina, ocjena vitalnosti. Prije nego glasom ili papirom pridruže ime, već postoji kao niz znamenki, upisan negdje gdje se ljudi ne pamte po osmijehu, već po statistikama. I tako se nižu. Prvi koraci, prvi udah, prvi pad , sve nevažno pred onim…
Misli su poput buha, skaču s jednog uma na drugi, nesputane zidovima, granicama ili zdravim razumom. No, nisu sve buhe jednako gladne, niti su svi ljudi jednako podložni ugrizima. Neki će odmah početi češati se, širiti ih dalje u grozničavom nemiru. Drugi će samo odmahivati rukom, ne dopuštajući im da se ukorijene. Svijet je…
Svijet se budi u sitnim zvukovima, u pucketanju drveta pod nogama, u tihom šaputanju vode dok klizi niz dlanove, u ritmu daha Karla iz susjedne sobe. Sve ima svoju melodiju, i ja je slušam. Ponekad pomislim da je samoća tek drugačiji oblik postojanja. Ne praznina, ne odsustvo, već prostor ispunjen sobom. Svaki predmet u mom…
Prvi tračak sunca probio se kroz sloj smrznutog lišća. Toplina je stigla prije svjetla, prvo kao jedva zamjetan titraj na rubovima sna, a zatim kao blagi pritisak na ukočenim šapama. Jež je osjetio toplinu na njušci, kao da ga sunce dodiruje prstima nakon dugog, teškog sna. Ali još nije otvarao oči. Zima je bila duga….
Vjetar se podiže s grobova, kovitla lišće i nosi miris svježe zemlje. Oštar, ali nekako topao. Kao ruka koja je znala stegnuti, ali i pridržati, ona koja ti je znala biti utjeha, a istovremeno te gurnuti kad si to najmanje očekivao. Stojim pred tvojim imenom, uklesanim u kamen i palim ti lampas. Plamen zatreperi, ali…
