Ljubav je vrtlog tišine i šapata, prostor gdje riječi prestaju biti dovoljne, a geste postaju jezik. Ona nije prolazna emocija koja sagori poput šibice, već žar koji tinja duboko, hrani se snovima i strahovima. Ljubav nije za one slabog duha jer ona traži da staneš pred zrcalo svojih nesavršenosti i pogledaš ih bez srama. Traži…
Na obzoru, gdje se nebo slijeva sa zemljom, stajao je muškarac. Njegove bose noge počivale su na vlažnoj travi, hladnoj poput tuge koja se uvuče u srce i ostane, nepozvana, nepoželjna. Gledao je prema zalasku sunca, u zlatnu svjetlost koja je blijedila, kao uspomena na trenutke za koje nismo sigurni jesu li ikada bili stvarni….
Na granici gdje tama ljubi svjetlost, hodao je vuk. Njegove su stope bile tihe, ali svaki korak odjekivao je težinom misli koje su ga progonile. U toj zoni gdje se svjetovi sudaraju i prepliću, nosio je tišinu koja je skrivala oluju , tišinu što govori više od riječi, ispunjenu čežnjom, sumnjama i neizgovorenim snovima. Osjećao…
Što li je moj Karlo skrivio? Što je to učinio, da ga život oblikuje na način na koji nije želio? Kako to da je njegova sudbina, ta tiha, teška sudbina, od njega stvorila nešto što je teško razumjeti, a još teže prihvatiti? Jer nije on, nije on kriv za to što je rođen u svijetu…
Suze nisu samo kapi, one su tihi šapat duše, nevidljiva tjeskoba koja razbija mir i pretvara se u vječnost. Svaka suza nosi sa sobom cijeli svemir , bol, nježnu nadu, snagu da se opstane. Kad padnu, nisu znak poraza, već otkupljenja, tišina koja govori, tuga koja ne treba riječi. One su potoci koji izviru iz…
U sjenama ovog svijeta, gdje šapat ubija istinu, žive oni koji od riječi prave oružje, a od laži dom. Njihova hrabrost nije hrabrost, već bolest jezika, gladna potreba da oblikuju svijet prema vlastitim strahovima i slabostima. To su tvorci otrovnih legendi, tkalci paučine koja guši ime, razbija karakter i drobi postojanje. Njihove riječi nisu samo…
Hrabrost… riječ što zvuči poput udarca u tamnoj sobi. Svakog jutra, dok otvaram oči, čujem njen eho. Moraš biti jak, govore mi glasovi, moraš biti stijena za Karla. Njegov svijet, malen i beskrajan, treba tvoju čvrstoću, tvoju sigurnost. Ali ja nisam stijena. Nikad nisam bio. U meni se valja more, divlje i neumoljivo, prekriveno jedrima…
Ponekad, Karlo i ja legnemo na pod , krevet, kauč, ili jednostavno na hladnu zemlju. Gledamo prema gore, u prazninu stropa ili beskrajne plave visine kroz prozor i zamišljamo. Kako bi to bilo letjeti? Razvlačimo mogućnosti pred sobom, kao beskrajne vrpce snova. Letjeli bismo u vlastitim avionima, onima s krilima od željeza ili možda kao…
Glava mi je puna nemira, kao da se roj nevidljivih stvorenja nastanio u njoj, ne dajući mi ni trenutak predaha. Sve što zamislim, sve što pokušam dokučiti, bježi mi, kao da se svijet uroti protiv mojih misli. Lutam u krugovima, sudaram se s nevidljivim zidovima, a negdje u dubini vlastitog uma čujem podsmijeh razuma koji…
Svi se pitaju, a ne znaju. Pitaju se kako je to nositi teret djeteta koje treba više, a ne vide da je taj teret težak i blag u isti mah. Misle, to mora biti lijepo, kao blagoslov s neba. I jest, ali nije onaj blagoslov o kojem pričaju. To je blagoslov što peče, što pritišće,…
