Vjetar
Vjetar dolazi kao stari znanac, nečujan poput sjećanja, topao kao dah davno izgovorenih riječi. Njegove nevidljive ruke miluju zidove kuće melodijom koju samo najstarije cigle pamte. Uvuče se kroz prozor s tolikom lakoćom da zrak u sobi zatreperi, kao da je dugo čekao taj trenutak. Nosi mirise livada koje možda i ne postoje ili su…