Svaka priča, svaka misao ovdje je poput ruže u kamenu ,dokaz da čak i u najnepovoljnijim uvjetima može postojati ljepota, a iz surovosti može izrasti nešto što traje
Plamen Zaboravljenih Zvijezda
Postoje zvijezde koje su ugasle prije nego što je svemir naučio riječ za bol. Davno, u slijepoj dubini beskraja, njihovi su se plameni urušili u hladnu tamu, a ipak njihova svjetlost još putuje, neumorna, tvrdoglava. Probijajući se kroz prazninu, stiže do nas kao otisak prsta na staklu koje smo odavno obrisali, trag nečega što je…
Noćna magija
Sve počinje u snu koji miriše na jasmin i tajne… Noć me proguta kao da sam pao u baršunastu rupu, a ti stojiš u polusjeni što miriše na dimljeno drvo i kiše koje su pale prije tri dana. Ne znam jesam li zaspao ili sam skliznuo u neki paralelni svijet gdje gravitacija prestaje postojati, a…
Tajna koju nose usne
Poljubac nije dodir usana. Poljubac je trenutak kada duša izleti iz svog skrovišta, gola, ranjena, i vrišti, evo me, uzmi me ili me uništi. Tu je i nešto prljavo, neuljepšano, istina koju si skrivao, misao koju si gnječio pod noktima, gorčina želje koja te jede iznutra. Okus tog trenutka pali jezik, probada te, otkriva sve…
Tvrđava duše
Mogu mi uzeti dane. Spaliti puteljke koje sam pregazio, raspršiti tragove stopala kao prašinu pod čizmama nečije žurbe. Mogu pogasiti svjetla u sobama gdje sam spavao, čekao, šutio. Neka odvine moje ime s vrata, neka raznesu sve što postoji izvan kože. Ali postoje krajolici koje nitko ne doseže. Oni žive u meni kao davni natpisi…
Kad ti bude uzvraćeno
Kad ti bude uzvraćeno, ne dogodi se objava, dogodi se raskol. Nešto u tebi pukne i otpusti sve što si godinama držao sklopljeno. Disanje postane dublje, koža, tanja, a svijet se približi toliko da ga osjetiš zubima. Netko te gleda i u tom pogledu gori nešto što ne možeš nazvati. Nema hoćeš li, zašto nisi,…
Drvo i dječak
Ja sam drvo. Korijeni mi piju tamu, onu staru, prije svjetlosti. Deblo mi je kronika što diše, svaki prsten ožiljak pretvoren u mudrost, svako pucanje pod olujom novo rođenje. Nisam samo drvo. Ja sam arhiv dodira, čuvar šutnji koje nemaju gdje drugdje. A onda je stigao on. Dječak sa šutnjom težom od kamena, očima punim…
Dodir na Rubu Svijeta
Ona je bijela kao praznina prije prvog udaha, kao neokaljan snijeg prije ičijeg koraka. Dolazi u tihim koracima svile, noseći miris majčinih ruku nakon ručka i čistog pamuka osušenog na suncu. Njezin dah je lavanda koja još pamti svoje polje, a koža prozirna poput ljuske jajeta kroz koju se nazire život koji tek treba proklijati….
Susret
Postoje trenuci kada se dvoje ne susreću, nego prepoznaju. Kao da su tijela oduvijek znala ovaj jezik, a duše čuvale ovu zemlju u sjećanju. Ljubav bez granica ne traži dozvolu. Dolazi kao plima, neizbježna, drevna, jača od volje. U njoj nema pregovaranja, nema strategije. Postoji samo predaja onome što već jest, skrivenom ispod kože, ispod…
Obala Oprosta
Postoje mjesta gdje se more povlači i ostavlja nas gole, izložene soli, tišini i težini onoga što više nije. Stojimo na stijeni kao dva brodolomca što su preživjeli istu oluju, prepoznajući jedan u drugome ono tiho znanje. Da smo ovdje već bili, da nas obala pamti bolje nego što se mi sjećamo sami sebe. Mjesec…
Krhotine
Postoje rane koje ne krvare, već tinjaju. Kao vatra koja se ugasila, ali pepeo još drži toplinu, tako i sjećanja na neke ljude nose žar koji vrijeme nije uspjelo ohladiti. Krhotine prošlosti još znaju zapeći kad ih dotakneš, one male, oštre čestice odnosa koji su prestali postojati prije nego što su stigli postati cjeloviti. Sjećam…
