Svaka priča, svaka misao ovdje je poput ruže u kamenu ,dokaz da čak i u najnepovoljnijim uvjetima može postojati ljepota, a iz surovosti može izrasti nešto što traje
Dodir u Tami
Bez podrške, svijet se zatvara. Ne naglo, nego polako, kao vrata stare katedrale što škripe dok se zatvaraju pred tobom. Zrak postaje težak, gust poput hladnog dima kroz koji ne možeš disati. U toj samoći tamni zidovi rastu, pritišću ti rebra iznutra, a misli se skupljaju u jato crnih ptica koje kljucaju po rubovima tvojih…
Ispovijed palog
Znaš li kako se pada s neba? Ne grmljavinom, ne vatrom, ne veličanstvenim lomom svjetlosti. Pada se polako, perje po perje, šutnja po šutnja. I najgore je što sve to izgleda kao stajanje, dok te vlastita ruka polako izdaje i dok ti šapat vlastite duše šapuće: Nije ovo tvoje nebo. Rekao bih da sam vidio…
Šapat Oprosta
Postoji trenutak kada se duša slama glasnije od čelika. Kada oklop, taj hladni sarkofag u kojem smo sakrivali sve svoje strahove, postaje pretežak za nošenje. Učili su nas da stojimo uspravno, da se borimo, da nikad ne popuštamo. Ali nikad nas nisu učili najvažnijoj vještini, kako se predati bez da izgubimo sebe. Kako skinuti šljem…
Izgubljeni dječaci
Postoje ljudi koji se klize između svjetova poput tamne smole što zatvara ranu na drevnom, ranjenom drvetu. Njihova koža upija svaki šapat vjetra, svaki pogled ostavlja modricu koja svijetli u mraku kao tajna zvijezda što se boji roditi. Srca im kucaju sporije, dublje, kao bubnjevi zakopani pod korijenjem šume koja pamti sve što je ikad…
Krv i pahulje
U tišini zimske noći, gdje tama guta svjetlost poput zvijeri bez lica, ruža izranja iz snježnog groba, crvena rana na tijelu svijeta. Pahulje je prekrivaju velom nalik pogrebnom, ali ona i dalje drhti od života. Latice se stežu pod hladnoćom koja reže do srži, tražeći toplinu koja je nestala kao ukradena molitva. Snijeg je okrutno…
Plamen Odanosti
Usamljeni vitez jaše kroz maglu koja je progutala čitava doba, maglu što šapuće imena onih koji su odustali prije njega. Koraci njegova konja odzvanjaju kao posljednja zvona na pogrebu časti, a svaki udah užarenog daha para noć kao da želi podsjetiti svijet da još uvijek postoji nešto što se ne može ugasiti. Nebo iznad njega…
Plamen Zaboravljenih Zvijezda
Postoje zvijezde koje su ugasle prije nego što je svemir naučio riječ za bol. Davno, u slijepoj dubini beskraja, njihovi su se plameni urušili u hladnu tamu, a ipak njihova svjetlost još putuje, neumorna, tvrdoglava. Probijajući se kroz prazninu, stiže do nas kao otisak prsta na staklu koje smo odavno obrisali, trag nečega što je…
Noćna magija
Sve počinje u snu koji miriše na jasmin i tajne… Noć me proguta kao da sam pao u baršunastu rupu, a ti stojiš u polusjeni što miriše na dimljeno drvo i kiše koje su pale prije tri dana. Ne znam jesam li zaspao ili sam skliznuo u neki paralelni svijet gdje gravitacija prestaje postojati, a…
Tajna koju nose usne
Poljubac nije dodir usana. Poljubac je trenutak kada duša izleti iz svog skrovišta, gola, ranjena, i vrišti, evo me, uzmi me ili me uništi. Tu je i nešto prljavo, neuljepšano, istina koju si skrivao, misao koju si gnječio pod noktima, gorčina želje koja te jede iznutra. Okus tog trenutka pali jezik, probada te, otkriva sve…
Tvrđava duše
Mogu mi uzeti dane. Spaliti puteljke koje sam pregazio, raspršiti tragove stopala kao prašinu pod čizmama nečije žurbe. Mogu pogasiti svjetla u sobama gdje sam spavao, čekao, šutio. Neka odvine moje ime s vrata, neka raznesu sve što postoji izvan kože. Ali postoje krajolici koje nitko ne doseže. Oni žive u meni kao davni natpisi…
