June 20, 2025

Spoj Uma I Srca

Ruža u kamenu

Bio je čovjek satkan od tišine, od osmijeha koji su bili tek sjenke prošlih nada. Svijet mu nije davao mnogo , tek razočaranja i gorke uspomene, ali on je i dalje vjerovao, prkosio sudbini svojom tihom upornošću.

I onda , ona.

Upoznao ju je jednog proljetnog jutra, kad je grad mirisao na kišu i vlažno kamenje. Njezin smijeh, premda rijedak, bio je prodoran poput vjetra koji nosi tragove nečega izgubljenog. Nije bila hladna, ne u potpunosti. Više zatvorena, oprezna. Gledala je ljude kao netko tko je previše puta vjerovao u pogrešne.

A on? On se zaljubio u njezine nijanse, u tišinu između riječi koje je birala s previše pažnje. U sjene tuge koje su joj ponekad zatamnile pogled, ali koje nikad nije objašnjavala.

Trudio se, možda previše. Pjesme su joj dolazile u rukopisima koje nije otvarala, geste su mu nestajale u prostoru između njih, u praznini koju nije znao premostiti. Bila je stijena ne zato što nije osjećala, već zato što se bojala što bi se moglo dogoditi ako osjeti previše.

Kada je shvatio da je njegova ljubav njezin teret, otišao je.

U planinama, daleko od pogleda koji su ga odbacili, pronašao je samoću i tišinu koje su ga jedine razumjele.

Tamo, među surovim stijenama, ugledao je ružu kako prkosi kamenu, kako njezine latice drhte na vjetru, ali ne lome se. Sjeo je pokraj nje i prvi put u životu shvatio istinu koju je tako dugo odbijao: Ljubav nije slabost. Ona je poput te ruže , najsnažnija upravo kada se čini najranjivijom.

Tada je izvadio svoju vječnu bilježnicu i napisao pismo koje je trebao napisati odavno:

“Sjećaš li se one večeri kada si mi rekla da se bojiš proljeća? Da ne možeš podnijeti trenutak kad cvijeće procvjeta jer znaš da će brzo uvenuti? Mislim da te tada nisam razumio. Cijeli život vjerovao sam da ljubav treba rasti poput drveća, postojana i snažna, s korijenjem koje prodire duboko u tlo. Ali možda je ljubav ipak poput ruže u kamenu. Krhka, neočekivana, ali uporna.

Ja više ne čekam tvoju ljubav. Shvatio sam da ona ne mora izgledati onako kako sam zamišljao. Ali ako ikada dođeš do mjesta gdje sam ostavio svoje riječi, obećaj mi jedno , nemoj se bojati proljeća.”

Pisao je dok mu suze nisu natopile papir. Ne suze bola, ne tuge , već oslobođenja. Kada je završio, pažljivo je presavio pismo i položio ga pod kamen, pored ruže.

Dugo je sjedio, promatrajući svijet oko sebe. Vjetar je donosio mirise borovine i vlage, planine su disale svojim tihim, stoljetnim ritmom. I negdje između tog daha prirode i vlastite nemoći, osjetio je kako mu tijelo postaje dio pejzaža, kako sve što je bio polako tone u zemlju.

Kad su ga planinari pronašli sljedećeg jutra, činilo se da spava, s osmijehom koji je govorio više od svih njegovih pjesama. U ruci mu je ležala latica ruže, kao posljednji dokaz da je ljubav, unatoč svemu, pobijedila.

Nisu odmah razumjeli što su pronašli. Ali jedan od njih, mladić tamne kose i zamišljenih očiju, zastao je. Možda zbog toga što je i sam predugo živio u tišini, noseći riječi koje nikada nije izgovorio. Možda jer je u onom što je ostalo iza neznanca vidio odraz vlastite čežnje. Pogled mu je pao na ružu u kamenu, pa na presavijene stranice koje su ležale pod njom. Bez riječi, uzeo je jednu laticu iz njegove ruke i stavio je u džep, kao da nosi nešto što ne smije biti zaboravljeno.

Nekoliko dana kasnije, u drugom gradu, jedna je žena otvorila staru bilježnicu. Među stranicama, pronašla je rukopis koji je nekoć prepoznala. Čitala je polako, dopuštajući svakoj riječi da prodre u njezinu šutnju.

I onda, prvi put nakon mnogo godina, pustila suze.

Sljedećeg jutra, dok je sjedila na tramvajskoj stanici, osjetila je nešto u zraku , miris ruže. Ali ne one s tržnice, ne one uredno poredane u prozorskim vrtovima. Bio je to suptilan miris divlje ruže, one koja raste tamo gdje ne bi trebala, koja prkosi vjetru i kamenu. Tada je osjetila lagani povjetarac kako joj prolazi kroz kosu, nježan poput dodira koji nikada nije dobila, ali za kojim je nesvjesno čeznula. Na trenutak, zatvorila je oči i prepustila se osjećaju koji ju je obuzeo , nečemu nalik prisutnosti, nečemu što je, možda, konačno razumjela.

Nije mogla objasniti zašto je ubrzo nakon toga krenula na put. Noge su je nosile prema planinama, prema mjestu koje nije znala, ali koje je morala pronaći.

Mjesecima kasnije, na istom mjestu gdje je ruža prkosila kamenu, niknulo je još nekoliko ruža. Male, ali savršene, prkosile su vjetru i kiši, pretvarajući goli kamen u oazu neočekivane ljepote.

A mladić, koji je te večeri u gradu izvadio laticu iz džepa, okretao ju je među prstima i zastao, osjetivši nešto što nije znao imenovati.

Nešto poput nade.

Matija Gerić

Iz Zbirke

Svaka priča, svaka misao ovdje je poput ruže u kamenu ,dokaz da čak i u najnepovoljnijim uvjetima može postojati ljepota, a iz surovosti može izrasti nešto što traje

Intuitivna Prepoznavanja

Matija Geric03 mins

U moru informacija i brzog ritma modernog života, često zaboravljamo na suptilne signale koje nam šalje naša intuicija. A upravo je ona ključ za razumijevanje jedne zanimljive pojave koja se sve češće pojavljuje u našoj stvarnosti – intuitivnom prepoznavanju ljudi na energetskom planu. Svi smo u nekom trenutku osjetili tu neobjašnjivu povezanost s nekim potpunim…

Pročitajte više

Samohrano Očinstvo: Izazovi i život na rubu društvene pozornice

Matija Geric06 mins

U današnjem društvu, roditeljstvo je samo po sebi izazov, a za samohrane roditelje taj izazov postaje još teži. Iako se trudimo pružiti najbolju moguću skrb svojoj djeci, nerijetko nas pogađa diskriminacija koja nas opterećuje i frustrira. Stereotip: Otac nije dovoljno dobar ? Jedan od glavnih problema je duboko ukorijenjen stereotip koji povezuje roditeljstvo sa ženama….

Pročitajte više

Srodne duše

Matija Geric02 mins

”Ljudi misle, da je srodna duša tvoja savršena kombinacija i da je to ono što svi žele. Ali istina je da je srodna duša ogledalo, osoba koja ti pokazuje sve što te drži vezanog, osoba koja ti skreće pažnju na tebe kako bi mogao promijeniti svoj život. Srodna duša je, vjerovatno, najvažnija osoba, koju ćeš…

Pročitajte više

Duhovni Put Čovjeka: Otkriće Unutrašnjeg Svjetla

Matija Geric05 mins

U svakodnevnom životu često se nalazimo u utrci za materijalnim postignućima i zadovoljenjem vanjskih očekivanja. Ipak, mnogi od nas osjećaju da nešto dublje nedostaje, nešto što se ne može ispuniti novcem, slavom ili moći. To nešto je unutarnji mir i ispunjenje koje dolazi s duhovnim buđenjem. Duhovni put čovjeka je putovanje prema otkrivanju svoje prave…

Pročitajte više

Život s Autizmom: Putovanje Puno Ljubavi i Izazova

Matija Geric05 mins

Kao samohrani otac djeteta s autizmom, svaki dan donosi nove izazove i nevjerojatne trenutke radosti. Kada su mu dijagnosticirali autizam, moj život se zauvijek promijenio. Između suočavanja s neizvjesnošću i predrasudama koje su često prisutne u društvu, shvatio sam da je moja misija pružiti svom djetetu ljubav, podršku i sigurnost koju zaslužuje. U našoj svakodnevici,…

Pročitajte više
Back To Top